Autizam je zagonetan poremećaj koji počinje u ranom detinjstvu i remeti mnoge aspekte razvoja, čineći diijete nesposobnim da uspostavi socijalne odnose i komunikaciju na uobičajeni način.
Šta je uzrok autizma?
Prije pedesetak godina smatralo se da autizam uzrokuje neadekvatna njega od strane roditelja. Ispostavilo se da je to mišljenje pogrešno. Savremena medicinska istraživanja ukazuju na jasne biološke uzroke autizma i to znači da roditelji više ne treba da krive sebe. Biološki uzročnici uključuju genetske faktore, virusne infekcije, komplikacije tokom trudnoće i porođaja koje mogu izazvati suptilna moždana oštećenja. Često je udružen sa znacima neurološkog oštećenja, mentalnom retardacijom i određenim patološkim stanjima (npr. epilepsija). Činjenica da se autizam podjednako često otkriva u različitim kulturama ukazuje da su socijalni faktori malo verovatni kao uzročnici poremećaja.
Da li djeca sa autizmom potiču iz određenih socijalnih slojeva?
Istraživanja su pokazala da se ovaj poremećaj podjednako često sreće u svim socijalnim slojevima. Isto tako, javlja se i u svim kulturama. Podaci o učestalosti poremećaja iz različitih zemalja ukazuju na to da se kod 2-4 djeteta na 10.000 stanovnika razvije autizam, a od toga 3-4 dječaka na jednu djevojčicu.
Da li djeca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju?
Dosta je rašireno mišljenje da djeca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju. Međutim, činjenica je da kada se primjene testovi inteligencije, otprilike dve trećine dobijaju rezultate ispod nivoa prosjeka.
Kako se postavlja dijagnoza?
Autizam je bihejvioralni sindrom, što znači da postoji skup abnormalnih oblika ponašanja. Dijagnoza autizma se postavlja samo onda kada postoji skup od tri ključna tipa ponašanja:
- Abnormalni socijalni odnosi i socijalni razvoj
- Nesposobnost razvijanja normalne komunikacije
- Interesovanja i aktivnosti deteta su oskudni i ponavljajući
Da bi se postavila dijagnoza, neophodno je da se sva tri simptoma javljaju zajedno, i to do 36. mjeseca života.
Kako prepoznati znake autističnog poremećaja?
Kod prepoznavanja autizma najznačajniji alarmni signal je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa sa drugim ljudima. Takvo ponašanje se opisuje riječima „Izgledalo je da se zavlači u svoju školjku i da živi sam u sebi“ ili „Kada bi ušao u sobu, uopšte nije primećivao ljude i odmah bi prilazio objektima…“ Izostanak kontakta pogledom, ponašanje prema ljudima kao da su predmeti, odsustvo ponašanja usklađenog sa kulturnim normama, odsustvo razumevanja osećanja drugih i reagovanje na promenu rutine su karakteristični znaci autističnog poremećaja.
Osim navedenih teškoća u socijalnim odnosima, teškoće sa jezikom predstavljaju drugu veliku grupu problema. To su abnormalnosti govora tipa eholalije (reči ili fraze koje dete ponavlja neposredno pošto ih je čulo), metaforičnog govora, spajanja ili reči u novu riječ.
Treće područje koje omogućava rano prepoznavanje autizma jeste odsustvo maštovitosti, koje je vezano sa opsesivnim ponašanjem. Ova repetitivna ponašanja su upadljiva, rigidna i perseverirajuća.
Problemi razvoja socijalnog ponašanja, komunikacije i fleksibilnog mišljenja su prepoznatljivi znaci koji predstavljaju alarm roditeljima. Timsku procjenu djeteta u specijalizovanim ustanovama vrši tim stručnih lica – dječji psihijatar, neurolog, logoped, psiholog i otorinolaringolog, nakon čega se određuju smjernice tretmana i liječenja.
Marijana Petrović, spec. med. psihologije
Izvor: mojpedijatar.co.rs