Godinama se vjerovalo da su antibakterijski sapuni učinkoviti u održavanju dugoročnog zdravlja. Uništavanje štentnih bakterija postalo je dosta jednostavno. Triklosan, jedan od najčešće korištenih antibakterijskih agensa u SAD-u, uveden je još 1972. godine u bolnicama ,kako bi se sterilizirovalo okruženje za operacije.
Tokom „antibakterijskog doba“ koje je uslijedilo, put su pronašli mnogo proizvodi, uključujući sapune, dezedoranse, kozmetiku, paste za sube i druge preparate za kućansku ili osobnu njegu. Godinama se ova hemija koristi bez mnogo upita. Tek u posljednjih nekoliko godina počinje se pričati o tome i istraživati. Studija objavljena 2007. godine u časopisu Kliničke infektivne bolesti pod nazivom „Potrošački antibakterijski sapuni: učinkovito ili riskantno?“ donijela je zaključak da antibakterijski sapuni nemaju zdravstvene prednosti nad običnim sapunima. 2010. godine Američka agencija za hranu i lijekove FDA zaključuje: „postojeći podaci povećavaju zabrinutost o zdravstvenim efektima dnevnog korištenja triklosana.“ Naime, triklosan je agresivni antibakterijski agens koji može potaknuti rast otpornih bakterija, a istražuje se i uzrokuje li triklosan poremećaj endokrinih (hormonalnih) funkcija.
Zašto je trebalo toliko da ljudi shvate posljedice? Istina je da postoji veoma mali nadzor kada su u pitanju masovne prodaje hemikalija. Ljudi ispituju mnoge tvari, a hemikalije se smatraju sigurnim dok se ne dokaže suprotno.
Budući da su javnosti iznijete informacije o opasnosti, mnoge kompanije polako uklanjaju triklosan iz svojih proizvoda. Čak su pojedine države u Americi otišle toliko daleko da su u prodaji zabranile sve proizvode koji sadrže triklosan (ova zabrana stupa na snagu 2017. godine).
FDA i dalje tehnički navodi da „nije poznato da li je triklosan opasan za ljude“, ali sve više istraživanja je usmjereno na ovu činjenicu. Ipak, ukoliko kupujete antibakterijska sredstva, provjerite da li proizvod sadrži triklosan.