Na prvom mjestu su roditelji koje su roditelji maltretirali ili zanemarivali. Oni su odlučili da se riješe trauma iz vlastitog djetinjstva tako što će svojoj djeci dati previše moći.
Roditelji koji pate od anksioznosti ne mogu podnijeti da vide svoju djecu kako se muče oko bilo čega u životu pa im previše dozvoljavaju, zbog čega ona postanu razmažena.
Grover je također izdvojio one roditelje koji imaju problema s donošenjem odluka. Oni roditeljsku ulogu prebacuju na svoje dijete, što dovodi do haosa.
Neki od najčešćih problema koje ovi tipovi roditelja uzrokuju kod djeteta su: niska tolerancija na frustraciju, slabe vještine rješavanja problema, loša radna etika, izbjegavanje društvenih okupljanja osim ako nisu u centru pažnje i nemogućnost upravljanja emocijama.
Izvor: klix.ba
