Ko je zapravo krivac ukoliko vaše dijete ima puno kvarnih zuba, kristalno je jasno?
Trud koji pokazujemo kada našim bebicama uvodimo novu hranu koju nisu probali, kada vodimo našu dječicu na vakcinaciju, kada ih učimo da se oblače, obuvaju, lijepo izražavaju… ne treba biti ništa manji ni kada ih obučavamo i pomažemo im da održavaju oralnu higijenu. Posebno ću naglasiti pomažemo jer nije samo dovoljno dati djetetu četkicu i očekivati da će zubići ostati savršeno zdravi, nego je potrebno posvetiti dovoljno vremena da uradimo taj dio posla za njih dok ne budemo sigurni da su usvojili pravu metodologiju i da su shvatili šta zapravo rade kada peru zubiće i šta žele s tim da postignu.
Hrana, vrsta hranei interval uzimanja obroka za održavanje oralne higijene
Treba naglasiti da u manjem procentu postoje urođena i razvojna oboljenja u kojima ne dolazi do adekvatnog stvaranja zubnih struktura i samim tim zubi su podložniji velikom trošenju. Ta oboljenja zahtijevaju stručnu i blagovremenu pomoć stomatologa kako bi očuvali zube i njihovu funkciju. Mnogobrojni faktori utiču na pomenuta oboljenja, od genetskih poremećaja, prisustva virusa, upotrebe lijekova u trudnoći, poremećaja metabolizma kalcijuma i fosfora, vitamina D.
U praksi se jako često susrećemo sa kategorijom roditelja koji odmah optužuju genetiku, pominju familiju – kako je neko imao loše zube, svoja iskustva i to uvijek u prisustvu naših malih pacijenata, opravdavajući ono što zatičemo u njihovim ustima. Zapravo prava istina, koliko god to bolno i ružno zvučalo, jeste ta da je nemar roditelja doveo do tog stanja kod njihove dječice i zato naglašavam da je karijes kod djece ustvari oboljenje koje je više povezano s roditeljima, a ne s djecom.
Briga o dječijim zubima počinje u periodu dok se zubići nisu pojavili u bebinim ustima. Čišćenje ostataka mlijeka i hrane sa desni radi se pomučnim gazama, a ima za cilj, pored čišćenja ostataka hrane, da na neki način da do znanja djetetu da se usta trebaju čistiti i da to postane rutina za buduće četkanje zuba. Gazica se jednostavno namota na prst i blagim pokretima očisti gingiva.
Djetetu treba skrenuti pažnju da vi održavate svoje zube i navoditi ga da gleda kako vi to radite. U tom aktu dati četkicu da kroz igru pere svoje zube i shvate da im je to obaveza.
Uvijek nakon što djeca završe pranje treba uzeti njihovu četkicu i kroz igru s njima oprati im sve površine zuba malom količinom paste veličine zrna graška. Ono što je posebno bitno da znate, četkica je ta koja čisti zube. Pasta je neophodni dodatak, ali nije presudni faktor.
Pokušaću pojednostaviti stvari maksimalno:
Ako perete zagorjelu tepsiju i pokušate je samo deterdžentom oprati, nećete uraditi bogzna kakav dobar posao jer se mnogo hrane zalijepilo za samu tepsiju. U našem slučaju pasta za zube je deterdžent i ako samo mućkate usta njom, nećete dobiti nikakav poseban efekat jer neće ni moći djelovati na zub jer je prekriven naslagama koje prvo treba očistiti.
Vratimo se na tepsiju, jedini pravi način da je operete kako treba bio bi da je potopite u vodu da zagorjele stvari otpuste (u ustima taj zadatak ima pljuvačka), pa da mehanički sastružete ostatke hrane (u ustima to četkica radi, uklanja dentalni plak) i tek onda dopustite deterdžentu da razloži ostatke masti (u ustima opet komparacija paste za zube koja pomaže četkanje i vraća minerale u zube).
Podizanje zdravstvene kulture i svijesti na viši nivo je dugotrajan proces u kome treba da učestvuju svi, s posebnim osvrtom na zdravstvene radnike, prosvjetu, medije, tako je i svrha ovog članka prvenstveno edukativna, a ne kritička.
Izvor: nezavisne.com
