STRUČNJAKINJA za povijest žena bez djece u zapadnoj kulturi, dr. Rachel Chrastil, napisala je knjigu Kako biti bez djece: povijest i filozofija života bez djece. U njoj je analizirala mnoge pretpostavke koje društvo ima o osobama bez djece, a koje općenito nisu baš laskave. Evo nekih negativnih stereotipa koji nisu potkrijepljeni dokazima.
Neuobičajeni su
Biti bez djece često se smatra rijetkim i nenormalnim. Iako je istina da će većina ljudi dobiti djecu tijekom života, život bez djece je češća pojava nego što mnogi ljudi misle, vjeruje Chrastil. “Oko 15 posto žena u SAD-u doživi 45 godina, a da nisu imale djecu”, rekla je, “bilo po vlastitom izboru ili zato što ne mogu.” To je otprilike jedna od sedam žena, što znači da je to češća pojava nego, primjerice, ljevorukost.
U nekim zemljama, poput Njemačke i Švicarske, stope odraslih bez djece su čak i veće, bliže jednoj od četiri žene. Daleko od toga da je to rijetkost – biti bez djece relativno je česta i raširena pojava.
Sebični su
Možda ste čuli za konstataciju da je roditeljstvo protuotrov za sebičnost. Dakako, biti dobar roditelj zahtijeva stalno razmišljanje o dobrobiti druge osobe, ali to ne podrazumijeva i da su roditelji nužno nesebični, kao ni da su oni bez djece sebični.
Sigurno poznajete puno sebičnih roditelja i onih bez djece koji su ljubazni i velikodušni. Odrasla osoba koja je usredotočena na sebe vjerojatno će postati roditelj koji je usredotočen na sebe ili će svoju sebičnost provoditi kroz odgoj svoje djece.
Otkud onda ova optužba? “Roditeljstvo je zaista težak posao”, rekla je Chrastil, “i mnogima nije lako kad dobiju djecu.” Roditelji koji su i te kako svjesni vlastitih žrtava mogu pretpostaviti da oni bez djece ne znaju ništa o tome što znači posvetiti svoj život drugima. Ali biti roditelj nije ni nužan ni dovoljan uvjet za otklanjanje sebičnosti. Srećom, postoji mnogo načina da do toga dođete, poput toga da brinete o dobrobiti drugih ljudi i ponašate se s poštovanjem prema njima.
“Sebičnost” je optužba koja se zapravo baca u oba smjera, kao primjerice u smjeru majke koja putuje s uplakanim djetetom u avionu. Lako je zanemariti ili zaboraviti da djetetov plač mnogo više opterećuje roditelje nego druge putnike i da roditelji možda putuju iz vrlo nesebičnih razloga. Dakle, bilo da su upućene roditeljima ili onima koji nemaju djecu, optužbe za sebičnost često su neopravdane.
Proizvod su modernih feminističkih pokreta
Uobičajena priča kaže da su “svi” imali djecu, sve do pojave vrlo učinkovite kontracepcijske metode (tj. pilule) i većeg angažmana žena u plaćenoj radnoj snazi. No Chrastil napominje da su žene kroz povijest birale ne imati djecu.
“Pilula je dosta promijenila stvari”, rekla je, “ali ne onoliko koliko mislimo da jest.” Primijetila je da su još u 16. stoljeću u zemljama poput Britanije, Francuske i Nizozemske ljudi počeli odgađati brak sve do svojih srednjih do kasnih dvadesetih godina. Otprilike 15 do 20 posto žena uopće se nije udalo, osobito u urbanim sredinama, a neudane žene općenito nisu imale djecu.
Tijekom viktorijanskog doba, rekla je Chrastil, čak ni oni koji su se vjenčali nisu nužno imali potomstvo. Oslanjali su se na metode kontracepcije koje su bile dostupne u to vrijeme, poput spužvi i prvih verzija prezervativa. Premda to nisu bile solidne metode kontracepcije, djelovale su u određenoj mjeri.”
Njihovi su životi neispunjeni
Mnogi ljudi pretpostavljaju da su djeca vrhunac nečijeg postojanja, možda osobito među onima koji su doživjeli ogromno ispunjenje kroz roditeljstvo. U skladu s tim, mogli bi pretpostaviti da osobe bez djece propuštaju potpuno iskustvo života. Sama Chrastil je imala prijatelje ili dobronamjerne strance koji su implicirali da ona pogrešno usmjerava svoje vrijeme i resurse birajući da nema djecu.
Međutim, nema čvrstih dokaza da su roditelji zadovoljniji svojim životima od onih koji nisu roditelji. Zapravo, kao što Chrastil primjećuje, “zadovoljstvo životom i sposobnost da se vlastitom voljom upravlja nad vlastitim životom veći su za ljude koji nikada nisu imali djecu.”
Pa iako je roditeljima možda teško zamisliti da se mogu osjećati ispunjeno bez svoje djece, nije sigurno pretpostaviti da svi pronalaze ispunjenje na isti način.
U kasnijim fazama života suočavaju se s više usamljenosti i financijskih poteškoća
Jesu li djeca garancija da će se netko brinuti o nama kad ostarimo, a to što netko nema djecu znači da će ostarjeti sam? Sigurno ne, kaže Chrastil. “Rezultati istraživanja pokazuju da je starost izazov za većinu ljudi”, uključujući financijske, zdravstvene i društvene izazove. “Ali ljudi bez djece nisu više osjetljivi na takve probleme”, kaže Chrastil.
Jedan od glavnih čimbenika je da žene bez djece financijski bolje stoje od majki iste dobi jer su više radile i imale manje troškova. I svatko, bez obzira na roditeljski status, mora pronaći načine kako ostati društveno povezan u svojim poznim godinama. “Pravni dokumenti iz Francuske, koji datiraju iz 1700-ih, ukazuju na to da su roditelji određivali hoće li se njihova djeca brinuti o njima.” U dvadeset prvom stoljeću postoji mnogo razloga zašto djeca možda ne brinu za svoje starije roditelje, kao što su geografska ograničenja ili nedostatak financijskih sredstava.
Ne pridonose održavanju naše vrste
Roditelji i oni koji nisu roditelji često se nađu na suprotnim stranama oko različitih životnih izbora. Ipak, kao što Chrastil ističe, možemo svjedočiti međusobnoj ovisnosti roditelja i onih koji nisu roditelji.
“Vjerujem u čovječanstvo i nastavak civilizacije”, nasmiješeno će Chrastil u podcastu Think Act Be 2019. godine. “Da bi moj život imao smisla, moram znati da će biti ljudi i za sto godina od sada i za pet stotina godina od sada. Zato cijenim što odgajate djecu.”
Za nastavak naše vrste potrebno je puno više od rađanja djece
Nastavak ljuske vrste zahtijeva rješavanje najvećih problema s kojima se danas suočavamo, stvaranje umjetnosti koja donosi ljepotu našem postojanju, filozofije koja vodi naše postupke – uključujući način na koji odgajamo svoju djecu. “Nadam se da će kapacitet, energija, ljubav i strast koju unosim u svoj posao doprinijeti vašem životu i životima drugih roditelja”, rekla je Chrastil.
Nepotrebno je isticati da je kroz povijest živjelo puno ljudi koji su učinili izvanredne stvari, a nisu bili roditelji: Julia Child, Francis Bacon, Beethoven, Majka Terezija, Kopernik, Oprah Winfrey, Nikola Tesla – popis može ići gotovo beskonačno.
