Učestalost depresije kod djece i mladih?
Depresija se javlja kod predškolske djece između 0,3 i 1,4 %, kod preadolescenata od 1 do 3 %, te je do adolescencije podjednako zastupljena kod dječaka i djevojčica. Ulaskom u pubertet 2 do 3 puta je veća učestalost kod djevojčica nego kod dječaka, te se javlja kod 4 do 8 % mladih u adolescentnoj dobi.
Čimbenike koji se povezuju s pojavnošću depresije možemo podijeliti u biološke, čimbenike iz okoline te karakteristike ličnosti.
Biološki čimbenici su genetsko nasljeđe, disregulacija neurotransmitera, utjecaj pubertetskih hormona i drugi.
Karakteristika ličnosti je npr. negativni kognitivni stil, negativno gledanje na sebe, svijet i budućnost.
Čimbenici iz okoline uključuju stresne životne događaje, gubitke, zanemarivanje, zlostavljanje.
Kriteriji za postavljanje dijagnoza depresije
Pri dijagnosticiranju depresije kod djece i adolescenata klasifikacijski sustavi primjenjuju iste kriterije kao i za odrasle, a kriteriji su:
- sniženo, depresivno raspoloženje
- smanjen interes i uživanje u ranijim ugodnim aktivnostima
- promjena u tjelesnoj težini i apetitu (gubitak ili porast)
- nesanica ili prekomjerno spavanje
- umor ili gubitak energije
- psihomotorna ubrzanost ili usporenost
- smanjena sposobnost koncentracije, razmišljanja
- osjećaj bezvrijednosti ili krivnje te povratne misli o suicidu, suicidalni plan ili suicidalni pokušaj
Simptomi depresije kod djece i mladih
Razlike u manifestaciji kliničke slike depresije odraslih te djece i adolescenata ipak postoje, pa će kod djece i adolescenata često biti prisutno iritabilno/razdražljivo raspoloženje, ljutnja, djeca će često navoditi osjećaj dosade, smanjen interes ili gubitak interesa za igru; depresivna djeca ne postižu razvojno očekivanu tjelesnu težinu, znaju pokazivati promjene u spavanju: rano jutarnje buđenje ili prekomjerno spavanje. Primjećuje se pojačan psihomotorni nemir ili usporenost uz oskudnu spontanost; no ponekad kao i odrasli navode nedostatak energije; samokritičnost, okrivljavanje sebe; iznose suicidalne ideje, planove te pokušaje suicida. Zbog poteškoća usmjeravanja i održavanja pažnje te poteškoća koncentracije nerijetko se javljaju i teškoće usvajanja gradiva te pad akademskog funkcioniranja.
Dječja dob i simptomi
Djeca, posebice manja, često “progovaraju” o depresivnim teškoćama projicirajući ih na somatski plan, stoga u dječjoj dobi govorimo o manifestiranju depresivnih teškoća kroz somatske pritužbe kao što su bolovi u trbuhu, glavobolja, mučnina, pritužbe na bolove u mišićima i sl.
Ovisno o razvojnoj dobi djeteta klinička slika depresije se manifestira na različite načine. Djeca predškolske dobi imaju tužan izraz lica, povlače se iz igre, pokazuju poteškoće u jelu, zaostajanje u rastu u odnosu na vršnjake te promjene u ritmu spavanja. Često se žale ne trbuhobolje, glavobolje, imaju napadaje plača te izljeve bijesa. Nerijetko se javljaju i noćni i separacijski strahovi te noćno mokrenje.
Mlađa školska djeca i preadolescenti djeluju tužno, izoliraju se, imaju poteškoće koncentracije, znaju za sebe govoriti u negativnim terminima “glup, ne vrijedim…”, te imaju poteškoće učenja, no nije rijetkost da budu i razdražljivi, lako planu te ulaze u interpersonalne sukobe.
Simptomi u adolescentnoj dobi
Klinička slika depresije adolescenata sve je sličnija kliničkoj slici kod odraslih, ali su prisutne i određene specifičnosti. Češće su razdražljivi te češće imaju burne emocionalne reakcije. Više su zastupljene poteškoće sna kao što su smetnje prosnivanja, često buđenje noću ili prekomjerno spavanje te apetita, bilo da se radi o gubitku apetita ili prejedanju. Izraženo je sniženo samopouzdanje, doživljaj bezvrijednosti, beznadnosti te suicidalne ideje, ali i suicidalni planovi i pokušaji. Dio depresivnih adolescenta sklon je uzimati sredstva ovisnosti te pokazivati smetnje i na planu ponašanja. Poteškoće s koncentracijom su izražene te interferiraju sa teškoćama u učenju.
Istraživanja pokazuju da oko polovice depresivnih djece/adolescenata ima još neki psihički poremećaj. Najčešće su to anksiozni poremećaji, zlouporaba sredstava ovisnosti, poremećaji ponašanja, poremećaji osobnosti, ADHD (poremećaj karakteriziran nemirom, impulzivnošću i poteškoćama pažnje).
Postavljanje dijagnoze
Simptome depresije, komorbidni poremećaj te eventualni suicidalni rizik važno je pravovremeno prepoznati i dijagnosticirati. Za postavljanje dijagnoze najbitnija je klinička procjena, intervju s djetetom i roditeljima, a od velike važnosti su i informacije o funkcioniranju djeteta u vrtiću, školi, vanškolskoj aktivnosti, te mjerne skale.
Bitno je prikupiti heteroanamnestičke podatke (razvojni tijek kao i odstupanja), poznavati odrednice normalnog razvoja djeteta te odstupajuće odrednice, poznavati kriterije za postavljanje dijagnoze depresije kao i specifičnosti obzirom na razvojnu dob djeteta. Nakon postavljene dijagnoze preporučuje se uključivanje u tretman.
Liječenje depresije
Liječenje depresije je individualno, uključuje psihoedukaciju djeteta/adolescenta i roditelja na razumljiv način o simptomima depresije, tretmanu i prognozi. Liječenje započinje uključivanjem djeteta u psihoterapiju (psihodinamski orijentirana psihoterapija, kognitivno-bihevioralna psihoterapija, obiteljska terapija). Kod djece i adolescenata sa simptomima blage i srednje teške depresije tretman se provodi kroz psihoterapiju. U slučaju teških depresivnih simptoma primjenjuju se psihofarmaci, lijekovi antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (fluoksetin, escitalopram, citalopram, sertralin). Pri uvođenju farmakoterapije liječnik subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije uzima u obzir razvojnu dob djeteta, fiziologiju, kao i psihološke karakteristike djeteta/adolescenta, razmatra moguće nuspojave, te o svemu informira dijete/adolescenta i roditelja/skrbnika.
Podizanje, pohrana i uzimanje lijeka su isključivo pod nazorom roditelja/skrbnika. U slučaju suicidalnog rizika, suicidalnih planova i pokušaja liječnik specijalist dječje i adolescentne psihijatrije procjenjuje i indicira hospitalizaciju.
Cilj liječenja
Depresivni poremećaj se javlja i kod djece i adolescenata, a od najveće važnosti je rano prepoznavanje simptoma, pravovremena dijagnostika, procjena komorbiditeta i suicidalnog rizika i uključivanje u tretman.
Cilj liječenja je ukloniti simptome, osigurati sigurnost za dijete u slučaju suicidalnog rizika, spriječiti ponavljajuće depresivne epizode, omogućiti primjereno funkcioniranje djeteta u školi, obitelji i podići sveukupnu kvalitetu života.
Klinička iskustva pokazuju da djeca/adolescenti koji imaju podršku u obiteljskom, vršnjačkom i školskom okruženju pokazuju bolji terapijski napredak te bolju prognozu, stoga je navedeno ključno u optimalnom pristupu oboljeloj mladoj osobi.
Izvor: plivazdravlje.hr
