Beba MORA, MOŽE, TREBA… Od rodilišta pazite na svaki mali korak bebinog razvoja. Ali što više istražujete put kojim “normalan” razvoj treba, može ili mora ići, putokazi postaju zapetljani i zbunjujući.
U svakodnevnom kliničkom radu susrećemo roditelje koji su zabrinuti jer – beba je premirna, ne okreće se na trbuh, ne puže… ima već godinu dana i ne hoda. Trebate li biti zabrinuti? Je li potrebno vježbati?
Ako imate starije dijete, usporedba je neizbježna. Često uspoređujete s drugim bebama, možda od susjeda, prijateljice. Ili samo slušate savjete o pravilnom razvoju beba od baka, djedova, prijatelja. Naravno tu je i Google… najvažniji savjetnik.
Kako se snaći u tom moru informacija? Je li točno sve što pročitate? Koga slušati?
I ono najvažnije – kada treba potražiti pomoć?
Nije toliko bitno kada napravi prve korake, već koliko su ti koraci sigurni.
Normalni razvoj?
Idealni razvoj.
Mame i tate često se pitaju – razvija li se moja beba pravilno? Može li napraviti sve što treba s obzirom na dob? Je li njen razvoj “normalan”?
U potrazi za tim “normalnim” razvojem, možda ste pogledali tablicu u kojoj su određene faze razvoja jasno povezane s mjesecima i vidjeli da se razvoj vašeg djeteta ne poklapa s tom uredno posloženom, stručnom tablicom. I pomislite: ako moje dijete ne prati normalni razvoj, znači li to da trebam potražiti pomoć liječnika?
Termin “normalni razvoj” vuče sasvim krive pretpostavke. Odstupanje od tablica normalnog razvoja ne znači uvijek da je taj razvoj loš ili usporen. Ponekad su odstupanja prihvatljiva.
Svako dijete je posebno. Baš kao što im se razlikuju osobnosti, jednako se razlikuje i njihov razvoj. Neka djeca će u jednom dijelu razvoja biti brža od vršnjaka, ranije će propuzati, sjesti ili prohodati. Druga djeca će biti nešto sporija.
Kao što se mi odrasli razlikujemo u građi – neki su sportske građe, neki su fleksibilni, neki malo “mekši”, a svaka od tih potpuno različitih građa je zdrava – baš je tako i s dječjim razvojem.
Također, nije moguće napraviti tako jasan i točan rez koliko odstupanje se može tolerirati u razvoju. Vremenski okvir je jako rastezljiv. Mnogi liječnici i terapeuti smatraju da je odstupanje od mjesec-dva sasvim normalno.
Koju tablicu gledati
Primijetili ste da su tablice iz različitih izvora – različite. Koju onda tablicu slijediti i kako to da se ne poklapaju?
Nije u pitanju nikakva nedosljednost ili neslaganje. Stvar je u tome da se tablice rade po različitim kriterijima. One se ravnaju po postocima djece koja su u određenoj dobi sposobna raditi nešto, poput posjedanja, hodanja i drugih, suptilnijih pokreta.
Razlikuje se i opseg njihovih mogućnosti dok leže potrbuške i na leđima. Postoji stvarno mnogo kriterija koji se razmatraju pri slaganju tablica i zato je najsigurnije čuti mišljenje djetetovog pedijatra.
Tijekom cijele prve godine života djeteta, liječnici prate ritam djetetova razvoja. Česti pregledi služe tome da jasno pratimo u kojem smjeru dijete ide. Pedijatri na sistematskim pregledima provjeravaju odstupa li dijete od onog što najveća većina zdrave djece pokazuje u njegovoj dobi i ako je potrebno, preporučuju pregled i stručno mišljenje liječnika fizijatra.
Kretanje je temelj komunikacije čovjeka
U prvim godinama života odvija se intenzivni rast i razvoj djeteta. Kroz interakciju i spoznaju okoline dijete uči i počinje aktivno sudjelovati u svijetu oko sebe.
Razvoj djeteta se može podijeliti u četiri velike grupe:
- razvoj grube motorike
- razvoj fine motorike
- razvoj govora
- društveni razvoj
Danas ćemo govoriti o razvoju grube motorike, velikih mišićnih skupina koje omogućuju sjedenje, puzanje, hodanje.
Razvoj grube motorike
Rođenjem bebe počinje prilagodba na uvjete okoline. Motorički razvoj kreće od glave prema stopalima. Beba tek treba naučiti držati glavu i vrat, potom razvija i kontrolira mišiće ruku, leđa i na kraju noge.
Razvoj motorike se odvija u točno definiranom slijedu zbivanja. Dijete u određenom slijedu i u određenom razdoblju života postiže motoričke vještine. Te jasno definirane motoričke vještine nazivamo prekretnicama motoričkog razvoja, engl. milestones.
Sva djeca imaju isti redoslijed razvoja motoričkih prekretnica, ali svako dijete ima svoj ritam, odnosno brzinu razvoja istih. Na primjer, svaka beba će prvo naučiti okrenuti se s leđa do boka, a nakon toga uči i okretanje u potrbušni položaj. Tek nakon toga može naučiti puzati.
Ono što se razlikuje je vrijeme kada beba kreće s okretanjem bilo do boka, bilo u potrbušni položaj. Neke bebe će to raditi s tri mjeseca, neke sa četiri, a neke s pet mjeseci. Sve je to u dozvoljenim vremenskim okvirima.
Razvoj u prvoj godini života
Prilikom procjene motoričkog razvoja uzimamo u obzir vremenske okvire kada beba postiže motoričku vještinu, ali ono što je jednako važno jest i kvaliteta bebinog pokreta.
Svjetska zdravstvena organizacija je 2006. godine objavila veliku multicentričnu studiju motoričkog razvoja u dojenačkoj dobi. Za pojedine motoričke obrasce, prekretnice razvoja motorike (engl. milestones) dani su vremenski okviri u kojima beba savladava sjedenje, puzanje, podizanje na noge i samostalni hod.
Treba zapamtiti da nije važno samo vrijeme kada beba postiže neke motoričke obrasce, nego i kvaliteta s kojom ih radi.
Da biste se lakše snašli i razumjeli motorički razvoj, podijelili smo ga u nekoliko cjelina:
Razvoj u prva tri mjeseca života
U motorici prevladavaju spontani pokreti bebe. U prvim tjednima života zovemo ih pokreti savijanja, nakon čega slijede pokreti vrpoljenja. Zajedničko jest da su to raznoliki, glatki, složeni pokreti koji uključuju cijelo tijelo.
U početku je beba okrenuta u lijevu ili desnu stranu, ali može s lakoćom izmijeniti položaj. Lica ili predmete prati samo očima, a prema kraju perioda može i glavicom pratiti igračku u punom luku.
U trećem mjesecu glavicu s lakoćom održava u sredini tijela, promatra svoje šakice i prinosi ih ustima. Na trbuhu ima kontrolu glavice, sve više vremena može provesti u potrbušnom položaju.
Razvoj 4.— 6. mjeseca
(Potaknimo igru na trbuhu)
Beba počinje hvatati igračke, prinosi ih ustima. Hvata svoje nogice, prvo za koljena, istražuje svoje tijelo.
Rotira se do boka, a s vremenom se nauči okrenuti u potrbušni položaj. Igra se predmetima, prebacuje igračku iz ruke u ruku.
Na trbuhu je razvijen oslonac na laktovima. Hvata igračke u potrbušnom položaju, može zadržati oslonac na jednom laktu, kreće u pivotiranje. Voli biti na trbuhu, sve više vremena provodi u tom položaju, istražuje okolinu, promatra.
Postupno se odiže na ispružene ruke.
Razvoj 7.— 9. mjeseca
Beba postaje pokretna na trbuhu, kreće u istraživanje prostora i puzanje.
Intenzivno uči prenijeti težinu s jedne strane tijela na drugu. To je preduvjet samostalnog posjedanja i puzanja.
Sve češće se odiže u četveronožni položaj. Iz toga položaja kreće se posjedati ili kreće prema puzanju. Postaje jako pokretna. Krajem ovog perioda počinje i dizanje uz predmete i stajanje.
Razvoj 10.— 12. mjeseca
U ovom periodu usavršavaju se dostignuća, posjedanje, puzanje, podizanje u stojeći položaj. Vaše dijete počinje hodati uz predmete (npr. uz kauč u dnevnoj sobi). Prvo se pridržava objema rukama, a potom postaje sigurnije i oslobađa jednu ruku. Uči ravnotežu i postaje sve sigurnije. Radi prve samostalne korake.
Važno je napomenuti da su ovdje vremenski periodi prikazani samo okvirno. Na primjer, razvoj samostalnog hodanja (kretanje djeteta bez potpore kroz prostor od 5-6 metara) je od 9 do 18 mjeseci.
Često sam u praksi susretala bebe od 18 mjeseci koje nisu hodale i njihov motorički razvoj je bio uredan, samo malo sporiji. Isto tako znali smo imati bebe od 10 ili 11 mjeseci koje su hodale, ali taj obrazac hoda nije bio dobar i zahtijevale su neurorazvojnu terapiju.
Kako poticati razvoj
Temelj motoričkog razvoja jednak je kod sve djece, no svako dijete ima svoj tempo. Tako se može dogoditi da dvije bebe imaju sasvim različite datume posjedanja, puzanja, hodanja, a da to ni u kojem slučaju ne znači da jedna zaostaje u razvoju.
Nikako nemojte požurivati razvoj, ali slobodno ga potičite. Ono što će bebu najviše motivirati je njena vlastita znatiželja. Ispitivat će svijet i svoje mogućnosti. Poticanje potrbušnog položaja od najranije dobi jako je važno za razvoj mišića koji kontroliraju trup. U početku bebu okrećite na trbuh prije ili nakon prematanja. Kako beba raste sve više vremena treba provoditi u potrbušnom položaju.
Nemojte bebu stavljati da sjedi. Mišići trupa trebaju biti dovoljno čvrsti da beba sama posjedne. Kada beba to napravi potpuno samostalno, sigurni ste da je spremna za sjedeći položaj.
Svi znamo da sjedenje nije dobro za kralježnicu – zašto bi bebe bile drugačije?
Vrlo često vidimo da se djetetove sposobnosti razlikuju s obzirom na to kako leži. Beba zadovoljava sve kriterije za svoju dob kad leži na leđima, a onda je okrenemo na trbuh – vidljivo zaostaje. Kako ista beba može imati tako različitu ocjenu?
Najčešći razlog tome je što beba ne provodi dovoljno vremena okrenuta na trbuščić. Ležeći na trbuhu, ona puno više istražuje i komunicira s okolinom. Uči se odizati na ruke, držati glavicu, a kasnije čak i puzati.
Treba li uopće terapiju?
U prvoj godini života, dijete se toliko brzo mijenja da je u slučaju stvarnih problema potrebno što prije krenuti s terapijom. Što je beba manja, lakše se ispravljaju nedostaci te usvajaju pravilni obrasci pokreta. Vježbe uvelike pomažu i starijim bebama, samo što ponekad terapija dulje traje i “teške“ su za surađuju. Veće bebe trebaju više rada s terapeutima, teže ih je dobiti da surađuju posebno kada treba ispravljati već naučene obrasce pokretljivosti. Primjer: beba se stalno diže na noge i stoji na prstima, ili beba je u fazi prohodavanja, a sjedi “pogrbljeno”.
Kroz vježbe se jako brzo može razaznati napreduje li dijete, odnosno hvata li vježbe “normalnom” brzinom ili su mu vježbe zaista potrebne. Kod blagih odstupanja dijete brzo napreduje i vrlo brzo ispravlja nedostatke. Kada prepoznamo da se dijete dobro razvija možemo prekinuti terapiju. Preporučujemo vam vježbe koje možete raditi kod kuće. Tada one nisu za ispravljanje nekih nedostataka u razvoju, nego za postizanje najboljeg mogućeg razvoja.
Ako primjećujete odstupanja u motoričkom razvoju vašeg djeteta ili vas pedijatar uputi fizijatru, nema razloga da budete zabrinuti. Zdravom djetetu vježbe svakako neće odmoći, upravo suprotno, mogu samo usavršiti motoričke vještine. A djetetu kojem su vježbe stvarno potrebne uvelike pomažu u savladavanju motoričkih obrazaca i poboljšanju neuromotornog statusa.
Kako prepoznati znakove neuromotornog odstupanja?
Postoje neuromotorna odstupanja koja mogu ukazivati na poteškoće razvoja. Ona ne moraju nužno predstavljati problem, ali na redovitim pedijatrijskim kontrolama svakako ih spomenite.
Neki od tih znakova neuromotornih odstupanja su:
Glava
- Ima omiljenu stranu, odnosno većinu vremena je dijete okrenuto na istu stranu.
- Teško drži glavicu.
- Izvija glavu unazad.
- Teško vas prati pogledom.
Ruke
- Ne pokreće obje ruke jednako.
- Šakice su većinom čvrsto zatvorene.
- Drži ruke prekruto ili premekano.
Trup
- Trup je “zalijepljen” za podlogu.
- Trbuh je premekan.
- Struk je asimetričan, s jedne strane kraći nego s druge.
- Jedno je rame više od drugoga.
- Ponekad se kruto izvija.
Noge
- Teško odiže noge od podloge.
- Jednu nogu miče i koristi više od druge.
- Noge su previše razmaknute i “zalijepljene” za podlogu.
- Pri presvlačenju su noge pretvrde ili premekane.
- Stopala su prekruta ili su “izvrnuta“.
Cjelokupno
ponašanje
- Beba je plačljiva, teško se umiri.
- Ne smije se.
- Ne uspostavlja kontakt s očima.
- Premirna je.
- Previše spava.
Ako ste išta od navedenog prepoznali u vašem djetetu, javite se vašem pedijatru. Vaš pedijatar će procijeniti koliko su ta odstupanja značajna i na vrijeme vas uputiti na specijalistički pregled.
Jesu li moji postupci doveli do motoričkog odstupanja?
U svakodnevnom radu često čujemo pitanja zabrinutih roditelja, poput: “Jesu li moji postupci doveli do motoričkog odstupanja?“ i “Jesmo li mogli spriječiti odstupanja u razvoju?“
Odgovor je uvijek: NE.
Ako se dogodi odstupanje u motoričkom razvoju, ono nije posljedica nečega što ste vi napravili – ili u slučaju vježbanja, niste napravili. Vježbanje nije neophodno, nije nužno za svako dijete.
Uzroci motoričkih odstupanja su brojni. Važno ih je na vrijeme prepoznati i uključiti dijete u odgovarajuću terapiju.
I nemojte zaboraviti: bez obzira na težinu motoričkog odstupanja, uvijek je moguće postići napredak.
Što je onda bitno?
Neuromotorni razvoj djece odvija se točnim slijedom motoričkih obrazaca (engl. milestones). Važno je znati da svaka beba ima svoj ritam, svoju brzinu kojom ih usvaja.
Umjesto u savjete i tablice, gledajte u vašu djecu. S njima ste iz dana u dan, vidite i najmanje promjene koje se odvijaju vama pred očima. Upravo zato ćete primijetiti moguća odstupanja u djetetovom razvoju i na vrijeme potražiti stručnu pomoć.
Izvor: fattorini.hr
