Je li vaše dijete spremno za školu? Za GuGu portal na ovo pitanje odgovara učiteljica sa dugogodišnjim iskustvom, prof. Ismeta Kulenović.
Vrijeme je za upis vašeg prvačića u školu. Mnogo dilema je pred vama. Mnogo pitanja na koja ne znate odgovor, a jedno od najčešćih je da li je vaš školarac spreman za školu, da li je zreo za sve školske obaveze koje ga očekuju.
Polazak u školu je za dijete, a i njegove roditelje, jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i strukturirane sredine, izlaže se sistemu vrednovanja i natjecanja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi puta susreće s obvezama, s osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.
Prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćeni strahom i neugodom. Većina djece prihvati ovo novo životno razdoblje posve prirodno i smireno, no isto tako ovo razdoblje može biti teško, pogotovo onoj djeci koja do polaska u školu nisu bila polaznici vrtića i kod kojih se javljaju strahovi od novog i nepoznatog.
Često osjećaj nelagode i straha imaju i roditelji koji su zabrinuti kako će se njihovo dijete prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješno i hoće li naći prijatelje. Ova obostrana zabrinutost utiče na osjećaj zadovoljstva, motivaciju za učenje i ukupan stav prema školi.
Zbog ovih činjenica vrlo je važno prije polaska djeteta u školu na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće, koje se u školi mogu još više produbiti te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima otkloniti.
Ukupna zrelost djeteta, potrebna za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole, podrazumijeva usvajanje niza bitnih karakteristika, vještina, sposobnosti.
Neka opća “psihička” priprema za školu obuhvata:
– određen stepen razvoja sposobnosti opažanja i promatranja;
– bitne saznajne sposobnosti: shvaćanje prostornih odnosa (lijevo-desno, gore-dolje, ispred-iza, itd.) i vremenskih odnosa (npr. gledanje na sat, pojam jučer-danas-sutra); sposobnost klasifikacije (po klasama, hijerarhiji i slično); razvrstavanja stečenih saznanja (npr. nadređeni i podređeni pojmovi)
– adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i bogatstvo rječnika;
– poticanje djece na šetnje po gradu i upoznavanje grada, kupovine – u svrhu razvoja orijentacije i socijalnih vještina, te vještina snalaženja u prometnim situacijama;
– radni odgoj: stvaranje radnih navika: samoposluživanje, kulturno-higijenske navike (oblačenja, obuvanja, prehrane, održavanja osobne higijene itd.); njegovanje kulturnog ponašanja – za stolom, kulturno pozdravljanje i obraćanje starijima i slično; dobro je uopće na različite načine dijete “zaposliti” i potaknuti njegovu svijest da se osjeća korisnim;
– rad s papirom i olovkom omogućuje poticanje likovnog izražavanja djetetova doživljaja svijeta, a potiče i sposobnost kontrole i samokontrole kod djeteta;
– društvena priprema djeteta za osnovnu školu: specifično obuhvaća spoznaju o poželjnom odnošenju prema učitelju; potiče se razvoj povjerenja, uz poštivanje rada uopće; djetetu se “približuje” opis poželjnog odnosa prema drugoj djeci i vlastitoj obitelji; specifičnije, nastoji se razviti pozitivni stav prema radu i redu u školi.
No, nakon kratkog uvida u to što sačinjava tzv. “spremnost djeteta za polazak u osnovnu školu”, dobro bi bilo razmotriti pitanje o poželjnoj uzrasnoj dobi djeteta.
Naime, aktualna formalna a uistinu “fiktivna” granica zrelosti djeteta za osnovnu školu je navršenih 6 godina života sa zaključno 31.3. tekuće godine. Dakle, djeca koja su rođena tog datuma polazila bi osnovnu školu s otprilike 6 i po godina. Iako mnogi kažu da bi škola,u stvari, trebala biti zrela za djecu, a ne djeca za školu, možemo reći da škola pred djecu postavlja zahtjeve koji traže određenu zrelost.
Kada govorimo o spremnosti za polazak u školu – ona znači tjelesnu, emocionalnu, intelektualnu i socijalnu zrelost djeteta. Svi ovi faktori spremnosti nisu jednaki kod djeteta i o tim razlikama trebaju voditi računa i roditelji i učitelji.
Tjelesnu zrelost djeteta, pri pregledu za prvi razred, ispituje ljekar. Dijete treba biti u stanju izdržati nove tjelesne napore: nositi torbu, duže pješačiti, sjediti u klupi, stoga treba imati razvijenu tjelesnu muskulaturu. Za pisanje mu je potrebna usklađenost (koordinacija) velikoga broja mišića nadlaktice, podlaktice i šake. Također se ispituju vid i sluh.
Intelektualna zrelost obuhvata razvoj govora i jezika, mogućnost koncentracije (šestogodišnjak bi se trebao moći koncentrirati 15 do 20 minuta), razvijenost opažanja i pamćenja itd.
Dovoljna emocionalna zrelost djeteta za polazak u prvi razred znači da je spremno odgoditi svoje potrebe, da može razumjeti da ne uspijeva u svemu i odmah, te da zbog neuspjeha neće odustati, ili optuživati samo sebe, već uložiti pojačani napor.
Socijalna zrelost znači, na primjer, da se dijete može odvojiti od roditelja i prilagoditi grupi vršnjaka. Ono treba biti u stanju prihvatiti sistem vrijednosti u svojoj okolini, sklapati i održavati prijateljske odnose s vršnjacima.
Je li dijete spremno za školu?
Može se ukratko reći: ako se može koncentrirati (usredotočiti) na priču ili na samostalan rad (na primjer crtanje) i odgoditi vlastite želje – to su dobri preduslovi za školovanje.
Ako dijete može ispričati maštovitu priču, tačno prepričati priču – to su također dobri preduslovi za školovanje.
Nije nužno da zna čitati i pisati – ako je dovoljno spremno, savladat će to u prvom razredu.
Poslati dijete u školu ranije, prije nego je za to vrijeme (po uzrasnoj hronologiji) je velika pogreška. Žele da se stalno igraju i ne mogu izvršavati školske obaveze, što ih frustrira i može dovesti do posljedica.
Još jedan bitan faktor koji igra značajnu ulogu za dijete je da je škola u blizini stanovanja. Zbog čega je to važno? Naprosto zbog toga što tu stanuju sva djeca iz škole i što dijete stiče prijatelje.