Vaginalne infekcije nisu rijetka pojava u trudnoći, a u slučaju nepravovremenog prepoznavanja i liječenja one mogu ozbiljno ugroziti trudnoću te dovesti do spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, kao i rađanja djeteta niske porođajne težine. Uzročnici infekcija u trudnoći mogu biti bakterije, gljive, virusi ili paraziti.
Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku infekcije zbog promjena u imunosnom sastavu organa.
Do infekcije novorođenčeta može da dođe i prilikom porođaja, prolaskom kroz kontaminirani porođajni kanal majke. Na taj način nastaje konjunktivitis.
Chorioamnionitis (infekcija plodove vode) odgovorna je za oko 40% slučajeva majčinog febriliteta i oko 30-50% prijevremenih poroda, posebice onih koji završavaju prije navršenih 30 nedelja trudnoće.
Danas se pretpostavlja kako je infekcija uzrok najvećeg dijela oštećenja mozga novorođenčadi i, posljedično, odgovorna za nastanak cerebralne paralize i ostalih brojnih neuroloških poremećaja.
Jedan od načina da se spriječi infekcija plodove vode jeste raditi briseve u trudnoći.
Preporučene pretrage za spriječavanje infekcija u trudnoći
Svim trudnicama na početku trudnoće preporučuje se vaginalni i cervikalni bris, te ukoliko su pacijentice prije imale drugu problematiku ili pojačan sekret preporučuju se dodatno brisevi na ureaplazmu, mycoplazmu i chlamydiu.
Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na cerviko-vaginalne infekcije.
Bakterijska vaginoza se smatra rizičnim čimbenikom za prijevremeni porod ili spontani pobačaj. Ona može upućivati i na postajanje drugih infekcija u trudnoći.
Svim trudnicama između 35. i 37. tjedna preporučuje se učiniti bris rodnice na beta-hemolitičkog streptokoka grupe B. Prijenos te bakterije na novorođenče tokom porođaja može dovesti do nastanka rane forme novorođenačke sepse , čija se učestalost procjenjuje na dva do tri slučaja na 1000 porođaja.
Vaginalna gljivična infekcija se također učestalije javlja u trudnoći. Prate je tipični simptomi koji su isti onima i izvan trudnoće, a to su svrbež, peckanje i obilan sirast iscjedak bez mirisa. Liječenje se provodi odgovarajućim protugljivičnim vaginaletama. Gljivična infekcija ne predstavlja veliku opasnost za samo dijete, ali se može vrlo često ponavljati.
Miko-i ureaplazme
Mikoplazma i ureaplazma su mikroorganizmi koji u žena mogu izazvati upalna stanja (tzv. mikoplazmoze). Te su infekcije najčešće kod spolno aktivnih žena, ali se javljaju i kod 10% žena koje nisu spolno aktivne, a rijetke su, ali moguće, kod osoba koje nisu stupile u spolne odnose (do 5-10%).
Testovi na mikoplazme i ureaplazme ne provode se rutinski, no na njih bi se svakako trebale odlučiti žene koje: imaju povijest gubitaka trudnoće, dugotrajan prigušen bol u zdjelici, hronične simptome vaginitisa. Mikoplazma i ureaplazma uglavnom su članovi fiziološke vaginalne flore.
U većini slučajeva infekcija mikoplazmom i/ili ureaplazmom je bez specifičnih simptoma, uz moguće blago: svrbež rodnice ili na ulazu u rodnicu i neznatno obilniji vaginalni iscjedak.
Smatra se da se mikoplazme i ureaplazmu može povezati s povećanim rizikom za pobačaj ili razvojne anomalije ploda.
Pronađeni su u endometriju i posteljici, a mogu kolonizirati u amnijsku vreću u prvih 16-20 gestacijskih nedelja.
Ureaplazma se povezuje s upalom posteljice i plodovih ovoja, što u konačnici može rezultirati trajnom infekcijom i preranim porođajem (zajedno s drugim bakterijama) i malom porođajnom težinom. Stoga se trudnicama s pozitivnim nalazom mikoplazme i/ili ureaplazme, premda to nije i dokaz bolesti, preporučuje liječenje.
Chlamydia trachomatis…
…jest unutarstanična bakterija koja se najčešće prenosi spolnim putem. Kako je klamidijska infekcija najčešće bez ikakvih simptoma (a opasnost za trudnoću je velika), nužno je učiniti bris vrata maternice te provesti liječenje oba partnera. Uzrokuju infekciju grlića materice, koja može da se prilikom vaginalnog porođaja prenese na dijete, izazivajući konjunktivitis i pneumoniju.
Postupak uzimanja briseva
Sam postupak uzimanja briseva je bezbolan. Uzima se tokom ginekološkog pregleda, nakon postavljanja spekuluma, najčešće vatiranim štapićem, koji se potom stavlja u sterilnu epruvetu sa hranjivim podlogama te se u laboratoriju provodi daljnja analiza.
Ovaj način uzimanja briseva podrazumijeva primjenu posebne tehnike kako ne bi došlo do kontaminacije (zagađenja) uzoraka. Nakon pozitivnog rezultata liječenje se obavlja prema antibiogramu.
