Alisa Ćatić, magistrica farmacije, psiholog, psihoterapeut i life coach samo za GuGu odgovara na pitanja o svom poslu, životnim iskustvima i kako je to povezano sa porodičnim životom te još tema koje mogu zanimati sve mame…
Obzirom na to da ste magistrica farmacije, zašto ste se odlučili baviti psihologijom?
“Prelazak” iz farmacije u oblast psihologije, bio je logičan slijed događaja i ispunjavanje želje od prije oko 15 godina, kada sam bila na početku studija, ali kada je farmacija prevagnula nad psihologijom. Rad u farmaciji (apotekama) obično je završavao tako što su pacijenti nerijetko tražili i neki vid utjehe ili savjeta, pa je ponekad taj odnos s njima izgledao kao psihološko savjetovanje.
Tako sam se odlučila za novi put poslovne orijentacije. Ispunila sam svoj san studija psihologije u Njemačkoj, gdje dobivam zvanje psihološkog savjetnika. Nakon toga završavam kurs za učiteljicu autogenog treninga i na kraju edukaciju za certificiranog Life Coacha od strane NLP Akademije u Zagrebu u saradnji sa ICI. Dalje se usavršavam u oblasti sistemske porodične terapije u Sarajevu, tako da nudim posebnu vrstu coaching, a to je sistemski life coaching.
Life coaching relativno je nešto novo na našim porsotrima. Možete li nam reći šta je to ustvari i kako može pomoći ljudima?
Profesija Life coach ili “Trener životnih vještina” je relativno nova i razvila se nevjerovatno brzo tokom posljednjih desetak godina. Life Coach, poznajući proces i stručne tehnike pomaže ljudima da ostvare pozitivne promjene u svojim životima. Ove promjene mogu biti u oblasti zdravlja, ličnog rasta i razvoja, međuljudskih odnosa, karijere, finansija, emocija, duhovnosti…Većina životnih trenera je specijalizovana u određenima oblastima života.
Po definiciji ICI (Internacionalne Coaching Instituti) koučing je “profesionalni odnos koji omogućuje ljudima i organizacijama da postignu izvanredne rezultate u svojim životima, karijeri, biznisu, da poboljšaju na kraju produktivnost i kvalitet života”.
Da li je potražnja za life coach-em kod nas velika? Da li vam dolaze porodice na savjetovanje? Koji su to najčešći problemi s kojima se susrećete kod takve vrste savjetovanja?
Life Coaching još nije tako popularan u BiH kao u ostalim evropskim državama, ali to ne znači da neće biti i da ne postoji potražnja.
Oni koji traže life coaching tačno dobro znaju o čemu se radi i dolaze sa temama koje su specifične za life coaching. Većina ljudi upravo traži Life Coacha, nekoga ko će ih razumjeti, usmjeriti na sopstvene snage, voditi kroz process ovdje i sada pružiti im pomoć za samopomoć u uobičajenim životnim krizama koje su sastavni dio života.
U couchingu je svrha izvući ono najbolje iz nekoga i omogućiti mu da donese odluke koje će mu poboljšati život, koje će pomoći mu da bude proaktivan, reaktivan, kreativan u pristupu ostvarivanju svojih ciljeva. Svaka kriza krije u sebi šansu za promjene i time šansu za lični rast i razvoj. Ja ohrabrujem svoje klijente da prepoznaju tu šansu i da je iskoriste. Da bi coaching kao i druga vrsta psihološke pomoći bio uspješan potrebna je motivacija i spremnost klijenta za promjene.
U sklopu sistemske porodične terapije pomažem porodicama da prevaziđu porodičnu krizu u kojoj se momentalno nalaze. Porodice najčešće dolaze kada se kod djece pojavi neki vid simptomatskog ponašanja (anksioznost, agresivnost, poremećaj ishrane, depresija…). Naravno da i roditelji mogu imati simptome i to se najčešće prvo razvije kod jednog ili oba roditelja. Odlazak na porodičnu ili bračnu terapiju se upravo preporučuje tada, prije nego jedno dijete razvije simptom koji je najčešće u funkciji zaštite majke, oca ili roditeljskog odnosa i time u funkciji održavanja čitave porodice na okupu.
Na naše prostore donijeli ste nešto sasvim novo – Autogeni trening. Možete li nam reći nešto više o tome?
Autogeni trening je naučno utemeljena metoda psihofizičke ralaksacije. Njen primarni cilj jeste relaksacija i oslobađanje od stresa te jačanje vlastitih samoizlječivih tjelesnih i duševnih snaga. Autogeni trening je naučno utemeljena metoda psihofizičke relaksacije. Razvio ju je njemački neuropsihijatar Dr. Johannes Schulz kroz proučavanje ponašanja osoba pod hipnozom ili pred san.
Tokom vremena, Schulz je razvio osnovne vježbe AT: težina u udovima, zatim toplina, mirno i ravnomjerno disanje, miran i ravnomjeran rad srca, toplina stomaka i svježina čela.
Cilj AT jeste kroz sistematske vježbe, temeljene na koncentraciji i autosugestiji dostići stanje psihičke i tjelesne opuštenosti kao i oslobađanje od napetosti. Ovo je izvrsna tehnika za poboljšanje kvaliteta življenja, tj. sposobnosti suočavanja sa stresom. Osnovni benefiti tj. efekti AT mogu biti sljedeći:
– Stanje potpune fizičke i psihičke relaksacije
– Potpuna mišićna relaksacija,te poboljšanje cirkulacije
– Usporavanje disanja
– Pozitivan uticaj na rad srca
– Redukcija stresa
– Poboljšanje sna
– Svijest o mogućnostima i moći koje naš um ima nad našim tijelom i njegovim funkcijama
U svojoj školi za autogenu relaksaciju nudim kurseve za odrasle I za djecu od 6-16 godina. Jako mi je drago da sam u mogućnosti da nudim ovakvu vrstu kurseva koji mogu biti od velike pomoći kako odraslima tako i djeci.
Majka ste troje djece. Kako izgleda jedan vaš običan dan? Kako usklađujete porodične i poslovne obaveze? Kako vam vaše znanje iz psihologije pomaže u odgoju djece? Obzirom na to da ste živjeli i u Njemačkoj, možete li nam reći koja je razlika između odgoja djece ovdje i u Njemačkoj?
Kako usklađujem porodične i poslovne obaveze? Najvjerovatnije kao i većina majki i žena koje imaju djecu i posao, pokušavam uspostaviti prioritete koji se naravno prema uzrstu djece mijenjaju. Jako mi je bitno uspotaviti balans između privatnog i poslovnog života ne gubeći iz vida potrebe djece i porodice kao i sopstvene potrebe kao žena.
Edukacija iz sistemske porodične terapije mi je naravno pomogla u odgoju moje djece i uspostavljanju jasnih granica i pravila koja svaka porodica treba da ima. Ono što je bitno je da su te granice između roditelja i djece jasne i stabilne. Djeci je potrebna sigurnost i dosljednost koju mi kao roditelji možemo pružiti upravo kroz jasna pravila i dosljednost u ponašanju. Kada se djeca osjećaju sigurno u svom okruženju onda ona mogu da se holistički razvijaju a to znači istovremeno i fizički, emocionalno, kognitivno, socijalno i komunikativno.
Jedna veoma uočljiva razlika u odgoju djece u Njemačkoj i BiH jeste da su njemački roditelji, roditelji koji su više dosljedni, a to znači da imaju jasna pravila i disciplinu i posljedice koje su djeci poznate. Iako možda nekim roditeljima to izgleda na prvi pogled grubo i bezosjećajno, te granice ipak daju djeci veći osjećaj sigurnosti i one su im jako potrebne jer djeca žele ipak da budu “djeca, a roditelji trebaju da budu “roditelji”.
