„Mama, pa koliko će to još trajati?!“ Čekanje je za djecu pravo mučenje. Svejedno nalaze li se u čekaonici kod ljekara, ili u prodavnici – počinje plačljivo moljakanje kada čekanje potraje. Obaveza roditelja je naučiti dijete strpljenju. Samo kada je djeci dopušteno da isolje ljutnju i druga negativna osjećanja, oni mogu razviti vlastite mehanizme za ponovno uravnoteženje.
Stoga roditelji ne bi trebali u ovim situacijama ignorisati ovo ispoljavanje ljutnje i nezadovoljstva djeteta – jer je tako lakše za roditelje – niti bez riječi ispuniti svaki ovakav zahtjev djeteta. “Djetetu treba ukazati na to da je njegova ljutnja razložna, te mu povjeriti zadatak da se samoinicijativno umiri“. Možete se dogovoriti s djetetom o petominutnom čekanju. Ako ispoštuje dogovor dobit će omiljeni slatkiš. Vremenski okvir može se korak po korak produžavati, a dijete će dobiti zasluženu pohvalu. „Za dječicu predškolskog uzrasta, koja još nemaju izgrađen osjećaj za vrijeme, može pomoći ako im date neku igračku s kojom će se zabaviti za vrijeme čekanja