Zar ne bi bilo divno kad bi postojale magične riječi zahvaljujući kojima bi vaše dijete iz prve uradilo ono što mu kažete, kad bi prestalo stalno plakanje, svađe s braćom i sestrama ili prenemaganja za stolom. Iako zvuči nevjerovatno – nije nemoguće. U svijetu odraslih postoje riječi na koje gotovo svi reaguju i koje čine čuda u svijetu politike, reklamiranja i prodaje. Pa zašto te moćne trikove ne iskoristiti i u komunikaciji s mališanima?
Najvažnije je da pronađete prave riječi koje će djelovati na vaše dijete i da vježbate njihovu primjenu. Pokušajte da ih uklapate u rečenice, testirajte ih u raznim situacijama i odaberite one koje najviše „leže“ vašem mališanu. Nakon nekog vremena možete očekivati zaista kvalitetne promene u načinu na koji razgovarate s njim, ali i u načinu na koji on reguje na vaše zahtjeve.
1. KADA
Riječ „kada“ upotrebljava se za nešto što će se tek desiti. Ukoliko djetetu kažete: „Kada obuješ svoje patike, idemo do parkića“, vi zapravo govorite da će morati samostalno da se obuje; ili ako mu saopštite: „Kada ti promijenim pelene, čitaćemo tvoju omiljenu priču“, znači da je vrijeme da se pelene mijenjaju i da će se to i desiti.
Na ovaj način vi najavljujete mališanu šta ga čeka i pripremate teren kako bi mu prelazak na novu aktivnost bio što manje stresan. „Kada“ može postati magična pripremna riječ ne samo za bližu već i za nešto dalju budućnost. Planove u vezi s odvikavanjem od pelena možete saopštiti tako što ćete reći: „Kada počneš da piškiš u nošu, kupićemo mnogo zanimljivih gaćica“.
2. DA
Koliko puta dnevno djetetu uputite riječi koje počinju sa „ne“? Vjerovatno je odgovor „veoma često“, jer je lako upasti u začarani ne-krug. Umjesto da stalno odričete, pokušajte da imate da-nedelju tokom koje ćete maksimalno izbjegavati upotrebljavanje riječi koje počinju sa „ne“.
Ukoliko vas mališan pita može li napolje, umjesto da ga odbijete, objasnite mu: „Da, moći ćeš izaći kada se vratimo od bake/poslije ručka/nakon baleta“ (ili bilo koje druge aktivnosti koju ste planirali za taj dan).
Slična je situacija i kad vaše dijete poželi nešto slatko prije ručka. Umjesto da kao iz topa izbacite „ne može!“, pokušajte da obrazložite: „Da, znam da voliš slatkiše, ali moraš sačekati da ručamo, pa ću ti dati da se zasladiš“. Čak i kad ne možete da kažete „da“, trudite se da ostanete u domenu pozitivne komunikacije. Ako vas dijete moli da ostane još malo na igralištu – umesto „ne“ – pokušajte da mu objasnite ili da ga motivišete na pozitivan način: „Znam da voliš da budeš na igralištu, ali sada moramo ići kući. Tamo ćeš moći da nastaviš da se igraš svojim omiljenim autićima“.
Naravno, postoje situacije u kojima se „ne“ ne može izbeći, pa ukoliko vaš mališan pokuša samostalno da pređe ulicu, jasno mu stavite do znanja da je to u kategoriji negativnog. Kontrolisanom upotrebom, „ne“ može postati veoma moćno vaspitno sredstvo i vaše dete će zaista početi da reaguje na „ne“.
3. I…
Zamislite scenu gde vi s oduševljenjem iznosite prIJedlog kako biste mogli otići na izlet, a onda neko od ukućana ubaci „ali“ i saopšti da mu se više ide u bioskop. Zvuči prilično demorališuće, zar ne? E pa, tako se i vaše dijete osjeća kada čuje: „… ali vrijeme je za spavanje“, nakon što iznese svoj prijedlog kako bi se još malo poigralo.
Zato umjesto „ali“ uvedite „i“. Čak će i saopštenje da će za ručak biti servirana boranija proći daleko bolje ukoliko umjesto: „Znam da baš ne voliš kuhanu boraniju, ali je moraš jesti jer je zdrava!“, kažete: “… i zato sam je danas spremala u rerni, po posebnom receptu, samo za tebe“. Na taj način ćete pokazati mališanu da poštujete njegov ukus i osećanja, te je manja vjerovatnoća za raspravu.
4. SLUŠAJ
Kada kažete „slušaj“, vi sagovorniku nagovještavate da je sljedeće što ćete reći veoma važno. Ako u komunikaciji sa svojim djetetom ovu riječ budete koristili umjereno, ona vam može postati dobar uvodnik u aktivnosti koje planirate. Nakon rečenice: „Slušaj, sada je vrijeme da se sprema soba“, vaš mališan će znati da ga čeka sređivanje sobe i biće daleko spremniji da to i uradi.
5. HAJDE
Dok pričamo ili razmišljamo, naš mozak stvara slike koje su kratkotrajne ali veoma žive, a iako ih često nismo svjesni, mi na njih možemo intenzivno reagovati. Na primjer, ukoliko neko spomene riječ „limun“, može nam se pojačati lučenje pljuvačke. Čak i kada nam neko kaže da ne mislimo na čokoladnu tortu, mi ćemo u glavi stvoriti sliku torte ili imati izraženu želju da je jedemo.
Na ovaj način funkcioniše i dječji mozak. Kada ste u prodavnici i povišenim tonom ga upozorite: „Nemoj dirati tu kutiju! Srušićeš je!“, vi zapravo dajete mališanu ideju kako bi mogao dirnuti kutiju, pa čak i vidjeti kakvu će reakciju izazvati ukoliko je sruši. Zato je mnogo bolje rješenje da mu predložite: „Hajde da ostavimo kutiju na miru!“. Trudite se da svoje ideje saopštavate u pozitivnoj formi, jer samo pozitivne slike mogu dovesti do pozitivnih rezultata.
6. POSTAJEŠ
Ovo je veoma korisna riječ, kojom djetetu saopštavate kako ste primjetili njegov napredak u ponašanju i odličan je način da ga stimulišete da nastavi s pozitivnim promjenama. Kada kažete: „Postaješ mnogo brži u oblačenju majice!“, ili: „Primjetila sam da si postala raspoloženija otkad ideš u vrtić!“, to može veoma podsticajno djelovati na dijete i usmjeriti ga u pravcu u kome želite da se mijenja.
7. STANI
Svom riječniku svakako bi trebalo da dodate i „stani“, pošto u kombinaciji sa zahtjevom ili prijedlogom može biti dobar način da se prekine rasprava ili zaustavi negativno ponašanje. Ukoliko vaše dijete u napadu bijesa krene da udari nekoga, možete reći: „Stani! Mi koristimo riječi, a ne ruke kada smo ljuti!“; ili ako počne da se prenemaže pošto je vrijeme za sređivanje sobe: „Stani! Kada svoje lutke staviš da spavaju, moći ćemo zajedno spremiti tvoju omiljenu voćnu salatu“.
Pozivajući dijete da stane i malo promisli, omogućavate mu da eventualno uvidi kako postoji i bolji način da odreaguje na vaš prijedlog. Čak i ako ne bude efikasno u 100% situacija, „stani“ će znatno umanjiti jačinu burne reakcije.
8. ZATO
Djeca su daleko spremnija na saradnju kada im objasnite zašto nešto treba da urade. To ne treba da budu dugačka objašnjenja, već kratke i jasne rečenice. Da biste ovo shvatili, zamislite sebe kako stojite u redu i neko vas pita može li stati ispred vas. Vaša instinktivna reakcija bila bi „ne može!“.Međutim, kada bi vam ta ista osoba objasnila da je kod kuće čeka mala beba ili bolesni član porodice, sigurno biste promijenili mišljenje.
Isto je i s vašim mališanom. Koliko god da vam se žuri, nađite minut da mu objasnite: „Brzo obuj cipele! Idemo da se nađemo s tetkom zato što želi da zajedno idemo na kokice“. Pritom vodite računa o tome da djeci objašnjenja budu privlačna, jer ukoliko idete u grad da tetka sebi pronađe haljinu ili se kreće u vrtić zato što tamo mora da se ide, teško da će prijedlog biti prihvaćen s oduševljenjem. „Navuci rukavice zato što ćeš moći da praviš bolje grudve!“, ili: „Spremi svoju sobu zato što će ti trebati mjesta za plesanje!“ – samo su neki od mogućih modela kako djetetu možete objasniti šta treba da uradi i zašto je to dobro za njega.
I JEDNA REČ KOJA ĆE PROMIJENITI NAČIN NA KOJI VI RAZMIŠLJATE
PONEKAD
U našoj je prirodi da bolje pamtimo loše stvari i primećujemo mane. Zato ne čudi što će ideja da vaš mališan „ne želi ništa samostalno da uradi“ postojati čak i ako se više puta desi da dijete pokaže zavidan stepen samostalnosti. Stoga umjesto da koristite rečenice poput: „Voljela bih da ti ne moram uvijek pomagati u obuvanju patika“, ili: „Nikada ne želiš da jedeš sam“, pokušajte sa: „Ponekad mi je teško da ti oblačim majicu. Hajde pokušaj sam“. Onog momenta kada „nikad“ i „uvijek“ zamenite sa „ponekad“ – počećete da i na dječje ponašanje gledate s pozitivnije strane.
Izvor: www.mamaibeba.com