Djeci je igra sve, a vama baš i nije. Umorni ste, ne da vam se, trebate malo mira… izgovore ispaljujete kao iz topa dok vas vuku za rukav i moljakaju. Možda ipak možete skupiti malo snage i volje jer njima je to važno, a i vama će koristiti, smatra psihologinja Tea Knežević
Sada kad je vani hladno i kišno vrijeme sva je prigoda da se kod kuće igrate s djecom. No, je li svakom roditelju jednako lako opustiti se i prepustiti u igru s djetetom? Naše iskustvo u radu s roditeljima kaže da nije. U nastavku ovog teksta navedeni su neki razlozi zbog kojih roditeljima može biti teško igrati se s djetetom.
- Nedostatak slobodnog vremena
Današnji stil života vrlo je užurban. Često roditelji, uz svoj posao, moraju brinuti i o tome kada dijete ima neku slobodnu aktivnost, trening ili neku drugu obavezu. Organizacija svih tih obaveza može oduzeti velik dio dana pa su stoga trenutci kada su i roditelji i djeca doma te imaju dovoljno energije, volje i ideja za igranje nažalost vrlo rijetki. Važno je ipak znati da je za dijete bolje ako roditelj provede neko kraće vrijeme u igri s njim, ali da je tada zaista fokusiran na dijetenego ako vrijeme s djetetom provodi “usput” dok npr. zajedno gledaju televiziju, ili dok se dijete samo igra a roditelj u blizini radi nešto svoje.
- Uvjerenje da je igra isključivo “posao” djeteta
Igra zaista jest važna aktivnost za svako dijete te će ono, bez obzira na to kakve igračke ima ili nema oko sebe, naći način da se zaigra. Igrajući, dijete se i odmara i uči i zabavlja. Ipak, igra nije rezervirana samo za dječje doba. I odrasli si trebaju dopustiti trenutke spontanosti, zabave i opuštenosti kakvi se javljaju u igrama.
- Roditelji se osjećaju “blesavo” kada se prepuste igranju
Upravo zato što se često već u adolescenciji većina ljudi odmiče od, do tada uobičajenog igranja, u odrasloj dobi može biti teško vratiti se opet u osjećaj zaigranosti. Ipak, to nije nemoguće. I u odrasloj dobi se može naučiti prizivanju tog osjećaja i prepuštanju igri i opuštenosti koja često dolazi uz nju.
- Strah roditelja da će izgubiti autoritet
Neki roditelji su zabrinuti da ako pokažu djetetu da se i oni mogu igrati i zabavljati te da u igri mogu prihvaćati različite uloge, npr.neke u kojima je dijete njima u nadređenoj poziciji, da će ih djeca prestati poštivati kao autoritet. To svakako nije opravdan strah s obzirom na to da dijete može razumjeti da tijekom igranja mogu vrijediti jedna pravila, a u realnom životu druga.
- Roditelj i dijete prefreriraju različiti stil igranja
Potpuno je normalno da se želje, načini i ideje o igranju razlikuju kod djeteta i roditelja. To je važno uzeti u obzir te postati fleksibilan. Odnosno može se uočiti na koji se način dijete najčešće igra te onda naći način kako da roditelju bude dovoljno ugodno u takvoj igri. Također, nekada je dobro potaknuti i igru na roditeljev način, kako bi i dijete dobilo priliku učiti se fleksibilnosti i širini mogućnosti.
- Dijete odbija da se roditelj uključi u igru
Ukoliko dijete počne odbijati roditelja u igri moguće je da je roditelj previše nametao svoj stil igranja pa onda igranje s roditeljem može potpuno promijeniti djetetovu prvotnu ideju. Također, ako se dijete želi igrati slobodno i opušteno, nije dobro stalno nametati neki edukativni sadržaj u igru. Uredu je da bude trenutaka za edukativnu igru, ali djetetu zasigurno nije privlačno da ga se, čim uzme neku igračku u ruku, zasuje pitanjima “koja je to boja?, “koji je to broj?”, “kako se to koristi?” i sl.
- Nedostatak ideja za igru
Nakon što ste predložili sve ideje koje vam padaju na pamet vaše dijete i dalje nestrpljivo čeka neku vašu novu ideju? Nekada nije lako biti kreativan i osmisliti zabavnu aktivnost bez puno rekvizita, ipak to je moguće. Često sasvim jednostavi predmeti koji su nam u svakodnevnoj upotrebi mogu postati odličan materijal za igru.
Tekst: Tea Knežević, mag. psych, praktičarka terapije igrom, www.centarproventus.hr, www.terapijaigrom.hr
Foto: Profimedia
