Prema zvaničnim podacima, u Bosni i Hercegovini su 2011. godine sklopljena 20.084 braka, a razvedeno njih 1.609. To je za za 1,79 odsto više sklopljenih brakova i 40,77 posto više razvoda brakova u odnosu na podatke iz 2010. godine, piše Avaz.
U Federaciji BiH su, tako, prošle godine na 1.000 stanovnika skopljena četiri braka, dok je svaki deseti brak završio razvodom. Podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske pokazuju da su u tom entitetu u 2012. godini sklopljena 3,7 braka na 1.000 stanovnika. Također, prošle godine je u Republici Srpskoj bilo 878 razvedenih brakova, odnosno svaki šesti sklopljeni brak u ovom dijelu BiH je završio razvodom.
Djeca čiji se roditelji razvode svake godine osjećaju se kao da se njihovi svjetovi raspadaju. Roditelji su obično vrlo zabrinuti za dobrobit svoje djece tijekom uznemirujuċeg procesa razvoda. Neki roditelji su toliko zabrinuti da ostaju u nesretnim brakovima, vjerujući da će tako zaštititi svoju djecu od traume razvoda. Istraživanja američkih psihologa govore ipak da je samo relativno mali postotak djece koja su doživjela ozbiljne probleme u toku razvoda ili, kasnije, kao odrasli. Većina djece nakon razvoda roditelja dugoročno ostaju dobro. Sociolog Paul R. Amato, na Pennsylvania
State University, ispitivao je mogući utjecaj na djecu nekoliko godina nakon razvoda. U studiji je radio usporedbu djece različitih dobnih skupina u braku, s onima koji su doživjeli rastavu roditelja. Slijedio je tu djecu i kasnije u djetinjstvu, adolescenciji ili tinejdžerskim godinama, njihov akademski uspjeh, emocionalne i probleme u ponašanju, pojavu delikvencije, pojam o sebi i društvene odnose. Studija je utvrdila samo vrlo male razlike između djece rastavljenih roditelja i onih iz cjelovitih obitelji, sugerirajući je velika većina djece izdržala razvod dobro.
Mnoga djeca ipak nose ožiljke od bitke razvoda i u odrasloj dobi – ali moramo znati da su to rane koje smo mogli izbjeċi. Supružnici koji se razvode mogu zaustaviti štetu, uticati i upravljati svojim ponašanjem i pomoċi djeci da kroz razvod prođu što bezbolnije i da na njih ne ostavimo dugoročne emocionalne posljedice.
Kako zaštititi djecu od potencijalno štetnih učinaka razvoda?
1. Nemojte da dijete bude poštar i prenosi vaše poruke…
Mnogi roditelji pokušavaju previše komunicirati preko svoje djece, što uzrokuje pretjeran emocionalni stres i tjera ih da pregovaraju u situaciji s kojom se njihovi roditelji nisu mogli nositi. E-mail je odličan alat danas za komunikaciju sa svojim bivšim suprugom. Možete tako razgovarati o preciznim temama oko odgoja djeteta, a snimljena e mail poruka, dopuštena je da se koristi na sudu, pa roditelji imaju tendenciju da budu oprezni prilikom korištenja.
2. Ili vaš psihoterapeut…
Ovdje se misli na stariju djecu. Nemojte pasti u zamku i dijeliti detalje oko razvoda ili svoje ljutnje prema bivšem sa djecom. Njihova vlastita tjeskoba i potreba za kontrolom čine ih punim razumjevanja onoga što prolazite, ali morate biti roditelj. Tražite pomoć izvana za sebe, terapiju, ako je potrebno, i držite granice.
3. Pokušajte „pridobiti“ svoje dijete
Djeca se trebaju osjećati da ih razumijete, a nakon razvoda njihovi osjećaji mogu biti u velikim previranjima. Slušajte ih. Nemojte im reći što da misle. Ono što može biti teško, ali što nikako ne smijete, je kritizirati svoje bivše – to je kritika vašeg djeteta, koji je, naravno, 50% bivšeg supruga ili supruge. Odgovarajte samo na ono što vam govori. Ne komentarišite. Recimo, “To zvuči kao da se osjećaš tužno / ljuto / uzrujao jer si upoznao tatinu novu djevojku, je li tako?” Kao roditelj, vi ne morate imati rješenje. Vi ih samo morate čuti. Ostanite uvijek usredotočeni na djetetove osjećaje, a ne na svoje. Pomoċi ċete mu kroz ljubav i osjećajda ga razumijete.
4. Odlazak djeteta na vikend sa bivšim suprugom, tretirajte kao da je dijete u posjeti kod tetke ili strica. Ne smijete ne reći ništa, jer tako ostavljate dijete pod stresom. Uvijek ga pitajte zabavna i opća pitanja, koja raspršuju napetost i onda ga pustite da ode.
5. Popravite štetu koju ste veċ napravili
Mnogi rastavljeni roditelji čitajuċi ove savjete mogu prepoznati pogreške koje ste nenamjerno napravili sa svojom djecom. Nije prekasno ispravljati greške, jer djeca jako dobro opraštaju, barem dok ne dođu do teen godina i kasnije, kada se ljutnja može zacementirati i teško se oslobađa. Ako ste napravili pogreške, važno je učiniti sljedeće: Ispričajte se zbog grešaka, ali tako da djetetu detaljno objasnite tačno što ste učinili krivo, a zatim obeċajte da ċete pokušati mijenjati svoje ponašanje od tog trenutka. Učinite da to obeċanje zvuči sigurno, dogovorite se da koristite neki specifični signal – na primjer, recite djetetu da podigne ruku kada počnete kritizirati bivšeg – biċe to kao time-out za vas, koji vam kaže da radite nešto što ne treba i da morate stati odmah.
