Ukoliko tragate za idealnim receptom, zahvaljujući kojem će se vaše dijete ponašati onako kako se od njega očekuje – on definitivno ne postoji! Ipak, stručnjaci nude nekoliko univerzalnih smjernica koje će vam biti od velike pomoći
Danas nije lako ni djeci ni roditeljima. I jedni i drugi suočavaju se sa mnogim izazovima – malima su nametnute obaveze, kao što su učenje jezika, sviranje, treninzi, a oni samo žele da se igraju. Roditelji, u strahu od savremenog načina života, devalvacije intelektualnih vrijednosti, zloupotrebe društvenih mreža… žele da dijete stvori naviku i želju za znanjem i da se nečim bavi, kako bi kasnije izbjeglo loše društvo. Ponekad dezorijentisani, roditelji biraju metod vaspitavanja prema svojim moralnim načelima. U moru savjeta i vaspitnih metoda koje se preporučuju, roditelji nailaze na sasvim oprečne savjete – neki se fokusiraju na disciplinu, neki na potpunu slobodu, kažnjavanje, razgovore…
U stvari, suština je u tome što postoje važniji trikovi u „oblikovanju“ djece nego što su to metode i tehnike koje koristimo za promjenu njihovog ponašanja. Univerzalni recept je svakako ljubav, uz koju ide i zdrav razum – oprečno, i veoma efikasno.Odnos sa djetetom treba da se bazira na obostranom poštovanju i povjerenju
Odnos sa djetetom od suštinske je važnosti, i on će ga određivati u daljem samostalnom životu. Ta veza mu je primjer za budućnost, i dijete će mu se prilagođavati, nastojaće da pronađe balans i sigurnost iz vašeg odnosa.
Ako imate zdravu komunikaciju, baziranu na poštovanju, empatiji i saosećanju, postavili ste standard. Dijete će rasti i truditi se da njegova stvarnost izgleda kao ona na koju je navikao i neće se zadovoljiti lošijim rješenjima. Osim toga, ako ima povjerenja u vas, obratiće vam se kada ima problem, što je veoma važno. Međutim, ako se vaša veza zasniva na kontroli, prisili i manipulaciji, dijete će u život krenuti sa pogrešnim porukama, i ono će težiti takvom odnosu u svim sferama života, a to nije dobro rješenje.
Ako ste vi pozitivni, biće i dijete
Kada pogledate svoje dijete, da li vidite dobru ili lošu osobu?
Odgovor na ovo pitanje veoma je važan jer ono što mislite o djetetu, utiče i na način postupanja prema njemu. Posredno, vaše misli određuju i to kako ćete se osjećati. Ako ste stalno paranoični i sumnjate – „Uradiće nešto glupo, to je nemoguće dijete…“, fokusiraćete se na negativne misli i biti nervozni, zato ćete stalno pokušavati nešto da ispravite.
Pokušajte da ove negativne misli pretvorite u pozitivne – „Moje dijete je radoznalo i zabavno!“. Natjerajte se da loše ponašanje vidite kao poziv u pomoć, i pozabavite se problemom sa drugog aspekta, nemojte ga odmah kažnjavati.
Naročito obratite pažnju na ton i vokabular. Vodite računa o riječima koje koristite da biste opisali svoje dijete jer ćete tako dizajnirati sliku o njemu. Nemojte stalno ponavljati da je nevaljalo, nemoguće, nemirno, nepodnošljivo… takve etikete prave mnogo štete jer će ih dijete prihvatiti kao svoju sliku o sebi.
Vaš odnos sa partnerom je „osnovni“ primjer djetetu
Dijete gleda i uči. Odnos između vas i partnera je najsigurniji način da ono usvoji pozitivne oblike ponašanja i mnogo nauči, tako stvara sliku o odnosima među ljudima I stvara se klica njegovih budućih veza. Sreni roditelji „stavaraju“ srećnu djecu. Osnova srećne porodice je snažan, emotivan odnos između partnera koji se poštuju. Jedinstvena, najvažnija stvar koju možete učiniti za svoju djecu jeste da učinite sve što je u vašoj moći da imate kvalitetan odnos sa supružnikom. Ako svakodnevno gledaju kako se vas dvoje podržavate i volite, djeca će vaš odnos kopirati, što će se odraziti na njihove buduće veze, kao i na odnos sa prijateljima. Svaka pojedinačna energija koju unesete u svoju vezu, vratiće se deset puta kroz vašu djecu.
Stvorite toplu i umirujuću atmosferu u domu
Sve pomenuto stvara pozitivne vibracije među ukućanima. Ako imate dobar i smirujući odnos sa partnerom, vjerovatno je atmosfera u vašem domu topla i puna razumjevanja. U suprotnom, stalne razmirice i prigovaranja stvaraju negativnu i napetu atmosferu u kojoj svi trpe. Vjerovatno ste i sami iskusili napetost u nečijem domu i niste poželjeli tamo da se vratite.
Posmatrajući kao se ponašate prema drugima, dijete uči
Razmislite kako se vi ponašate u javnosti, u banci, prodavnici, sa prijateljima… Kakav odnos imate sa roditeljima i rodbinom? Djeca gledaju vaš primjer.
Albert Ajnštajn je rekao: „Postavljanje primjera nije glavno sredstvo uticanja na druge, to je jedino sredstvo.“
Uključite ga u svoje društvene aktivnosti
Pored postavljanja primjera, postoje vrijedne lekcije koje se mogu naučiti iz vašeg odnosa prema zajednici u kojoj živite, ili prema komšijama. Ako ste vi ljubazni, pristojni, spremni da pomognete… taj obrazac će pokupiti i dijete. Pokažite mu primjerom šta se postiže volontiranjem, humanitarnim akcijama, nesebičnošću. Naučiće važne životne lekcije o empatiji i humanosti.
Izaberite dobru školu, dijete u njoj provodi mnogo vremena
Bilo da izaberete privatnu ili državnu školu, vaš izbor će uticati na dijete. Budite pažljivi. Vršnjaci imaju veliki uticaj, ali ako je odnos u porodici i sa roditeljima dobar, njihovo ponašanje može neznatno da se promijeni ali to neće uticati na usvojene vrijednosti.
Ako je svjesno da njegovi roditelji poštuju sebe, i ono se uči samopoštovanju.
Ako ste srećni I zadovoljni, i ako ste se ostvarili, roditeljstvo će biti lakše. Dakle, morate se pobrinuti za sebe kako biste mogli brinuti o djeci. Što ste vi zadovoljniji, odnos u kući će biti lagodniji i rasterećeniji, bićete strpljivi, empatični i imaćete više energije.
Kontrolišite sadržaje koji su djetetu dostupni putem medija
Filmovi, internet portali, video igrice uvek šalju poruke djeci – toga morate da budete svjesni. I oprezni, pogotovo kada uđu u svijet društvenih mreža, kao što su fejsbuk ili instagram!
Njihove osnovne potrebe ne treba zanemariti, potrebna mu je rutina
Adekvatna ishrana, spavanje i vježbanje nisu samo neophodni za dobrobit vašeg djeteta, već utiču na ponašanje. Jasno je da hrana mora biti raznovrsna i da moraju spavati dovoljno. Vježbanje im pomaže da nauče da usredsrede pažnju, ograničavaju bes i poboljšavaju motoriku.
Jedan američki psiholog je rekao: „Da mogu ponovo da se vratim u djetinjstvo svog sina, prvo bih njemu izgradio samopouzdanje, a kasnije kuću. Više bih pričao a manje pretio prstom. Manje bih prigovarao a više razmišljao o tome zašto se tako ponaša. Ne bih gledao na sat nego u dijete. Više bih šetao sa njim, trčao, puštao zmajeve, vozio bicikl… Gledali bismo zvijezde i bili skroz neozbiljni. Stalno bih ga grlio i nikada ne bismo tugovali.
