Po definiciji, trombofilija nije bolest, nego skup različitih nasljednih i nenasljednih, urođenih koagulacijskih poremećaja povezanih sa sklonošću ka trombozi. Međutim, u trudnoći, ili prilikom zatrudnjavanja trombofilija može prourokovati velike probleme.
Naime, trudnoća je sama po sebi povezana sa pojačanim rizikom za trombozu jer organizam prirodnom hiperkoagulacijom spriječava pojačano krvarenje u trudnoći i nakon porođaja. Kada se takvo stanje udruži sa urođenom trombofilijom (dobija se rođenjem) ili stečenom (dobije se kasnije u životu usljed raličitih okolnosti), u nekim slučajevima, može doći do ponovljenih pobačaja ili rađanja mrtvorođene bebe, abrupcije placente i preeklampsije.
Urođena trobofilija, koja je oblik genetske varijacije, do prije nekoliko decenija bila je nepoznanica za ljekare. Ona je najčešće povezana sa pojačanom aktivnošću faktora koagulacije. U slučaju nasljedne trombofilije, dijete nasljeđuje gen od samo jednog roditelja tako da su šanse za nasljeđivanje bolesti 50%.
Najčešći oblik stečene trombofilije je antifosfolipidni sindrom. Kod ovog sindroma, tijelo pravi antitijela koja napadaju određene masti (fosfolipide), koje oblažu krvne sudove i nekada dovode do zgrušavanja krvi. U pitanju je autoimuno oboljenje, kao artritis i sistemski lupus eritematozus (SLE). Čak do 40% žena koje imaju ovaj poremećaj, imaju antifosfolipidna antitela u krvi, što može doprinjeti povećanom riziku od komplikacija.
Pravovremeno otkrivanje trombofilije i uzimanje adekvatne terapije, doprinjeti će do uspješno iznesene trudnoće.
Izvor: www.drbalic.ba
