Dvogodišnjaci često imaju omiljenu igračku bez koje ne idu na spavanje ili majicu koju žele da nose čitav dan. I boje mogu da im budu opsesija, ali i stvari poput dekice, koje je Linus, lik iz crtaća “Charlie Brown”, vukao za sobom.
Psiholozi tvrde da ovi predmeti pružaju utjehu u svijetu koga doživljavaju kao strašno mjesto, a djeca ih prerastu vremenom. Ipak, problem nastaje kada se plišana igračka zagubi ili se na nekoliko sati nađe u veš mašini. Plišani medo ili kostim Supermena pružiće im sigurnost kada ulaze u prostoriju punu nepoznatih ljudi ili kada ih ostavite u vrtiću. Zato je bitno da prihvatite opsesiju pojedinim stvarima i dopustite da ih dijete nosi sa sobom.
Mališani doživljavaju razna uzbuđenja i pokušavaju da to ublaže nekim stvarima, pošto ne mogu da iskažu osjećanja. Ujutru, ako dijete požurujete da izađe iz toplog doma, može da zatraži omiljenu igračku da mu pravi društvo kad nema mame i tate. Ili, možda traži da svako veče pričate istu bajku, jer mu to daje sigurnost. Ako otkrijete koje radnje su “okidači”, odnosno u kojim trenucima želi da se zaštiti, pomoćićete da se stres prevaziđe.
U situacijama kada omiljenu dekicu i plišanu igračku zaboravite kod bake i djeda, ili se pidžama bez koje ne želi da ode u krevet pocijepa, stavite vašem mališanu do znanja da ste svjesni koliko mu ta stvar znači i jasno vam je što je toliko uznemireno. Zatim pustite da se smiri, ponudite drugog “prijatelja” da ga čuva ili ga jednostavno pustite da se isplače i navikne na situaciju.
Izvor: Večernje novosti