“Dok je bio mlađi, uvijek je bilo pomalo napeto, jer nikada nismo znali kada će u pola nastupa početi dozivati mene ili suprugu, tražiti da ide do toaleta i slično. Sada je situacija drugačija, Ibrahim aktivno učestvuje u nastupima, pleše, prati koreografije i stvarno se zabavlja”, kaže nam Latif.
Pored nastupa, Ibrahim je uključen i u kreativne procese izrade novih priča, pjesmica i proizvoda. Baš kao i Latif, i on često inspiraciju pronalazi u svakodnevnim situacijama, sa djecom na igralištu ili u školi.
“Kao i svako dijete, dosta mašta i čita, pa iako neke ideje nisu izvodljive, supruga i ja se često dobro nasmijemo njegovoj čistoći i iskrenosti. Nas dvoje smo ambasadori organizacije Hope and Homes for Children, pa je jedno vrijeme često bilo priče o usvajanju djece. Ibrahim je primio srcu sve priče o drugarima koji nisu imali sreću odrastati u porodici i potpuno je razvio osjećaj da brat ili sestra nisu samo oni koje je mama rodila. U tom periodu odemo u prodavnicu namještaja i nakon par minuta nađemo Ibrahima kako prodavaču objašnjava da mu treba krevet na sprat za njega i njegovog brata, za kojeg nije važno da li ćemo ga roditi ili uzgojiti (u to vrijeme Ibrahimov sinonim za glagol usvojiti)”, kroz smijeh nam priča Latif.
Ipak, na kraju dana, Latif mora biti kao i svaki roditelj, pa su zadaće, školske pjesmice, igra i spremanje za spavanje svakodnevnica, a o njegovim i Ibrahimovim rutinama pričat ćemo vam u narednoj priči, koju ćemo objaviti uskoro.