Prirodno je da se stvari i navike vremenom mijenjaju. Nekih stvari jedva da se neko još uvijek i sjeća, za nekima smo nostalgični, a neke su se promijenile na bolje. Pogledajte… Nešto što je 80-ih godina bilo potpuno normalno danas je stvar zbog koje bi mogla da reaguje i socijalna služba. Većina toga je svakako donijelo je veću sigurnost za djecu, ali činjenica je da su roditelji zbog raznih crnih scenarija koji im se stalno serviraju postali preoprezni pa djecu ne puste ni da se pošteno zaprljaju. Evo najvećih razlika:
1. Djeca su ostajala sama kod kuće
Mališani su ostajali sami kod kuće često, ponekad i prije šeste godine. Ključić oko vrata bio je potpuno normalna pojava već od prvog razreda uz savjet „ne otvaraj nikome“.
2. Mališani satima bez nadzora
Danas postoje posebno zaštićene ljuljaške, posebni podovi u dečjim parkovima, igračke od posebnih materijala. Obične igre u parku gotovo da su postale naučna fantastika. Roditelji 70-ih i 80-ih pustili bi djecu napolje i satima ih nisu nadzirali. Ograničenje je bilo u stilu „ne idi dalje on one ulice“.
3. Nisu se nosile flašice za vodu
Kad bi klinci napolju ožedneli otišli bi u prvi kafić/restoran i pitali konobara za čašu vode. Znalo se i gdje je koja pumpa s vodom, pa bi mogli i da odšetaju do nje.
4. Igralo se do mraka
Nije bilo mobilnih telefona, djeca nisu nosila satove pa je vrijeme za dolazak kući bilo ograničeno „do mraka“. Ako se dijete ne bi pojavilo, mama bi zaurlala s prozora i to je bilo to.
5. Deca su jela razne gluposti
Sjećate li se Gringa? Pucketavi prah, od kojeg se pravio sok, klinci bi napolju istresli na prljavi dlan i lizali ga „na suho“. Nije potpuno jasno zašto su svi to radili, valjda zato jer je bilo najjeftinije u prodavnici – a slatko. Hlheb premazan majonezom za užinu bio je vrhunac gastronomskog užitka.
6. Pušilo se kod kuće i pored djece
Na svakom koraku se pušilo, roditelji su pušili u automobilima, u dnevnoj sobi uz televizor, a bilo je normalno i hraniti djecu s cigaretom u ustima.
7. Nisu se nosile kacige
Roditelji se nisu pretjerano zamarali da li će dijete pasti s bicikla ili dok se vozi na rošulama. Ogrebotine i modrice bile su potpuno uobičajene, a povratak kući s igranja bez njih – nemoguća misija. Danas mališani na biciklima moraju da nose zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje do svoje 16. godine jer je propisana kazna ako je ne nose.
8. Nije bilo dječijih sjedišta za automobile
Svi koji su odrastali prije 90-ih još se sjećaju vožnje na more na zadnjem sjedištu automobila. Roditelji su znali da naprave prave ležaje, a djeca su spavala kao sardine. Sjedišta za automobile su danas obavezna oprema u svakom automobilu i definitivno nužna za sigurnost djece.
Izvor:100posto.hr