Da li vi reagujete kad niste zadovoljni nekom uslugom? Mislim da li eventualno napišete email ili poruku na Facebooku (sad su svi tamo pa je uglavnom moguća i ta opcija) ili kažete uživo šta vam nije ok. Ja da i mislim da to ima veze sa mojom nekadašnjom karijerom privatne poduzetnice. Propale, doduše, ali svejedno. Tad sam naučila da je itekako važno dobiti iskrenu reakciju na ono što radiš. A i imala sam priliku svojevremeno da se družim sa nekim ugostiteljima koji su takođe veoma cijenili iskreno mišljenje o usluzi ili hrani.
Jer, ako nemaš iskreno mišljenje kupaca o nečemu što radiš, a posebno ako praviš neke greške – nećeš znati šta treba popraviti.
Tako sam jutros imala prepisku sa firmom koja distribuira plinske boce. Naime, moji roditelji imaju šporet na plin bar evo 20 godina, jer mama voli kuhati na plinu. I znaju maltene u dan koliko im traje boca. Zadnjih par kupovina su primijetili da se trajanje smanjilo sa nešto duže od 2 mjeseca na mjesec i jedva koji dan. Pa je tata počeo vagati boce (praznu i punu) i skontao da je u njima 7,3 kg plina. Oni su donijeli odluku da promijene dobavljača, ali sam ja svejedno ovom starom pisala i pitala ga koliko je plin i koliko je kg u boci. Kaže 10 kg. Onda mu napišem o čemu se radi i on mi odgovori da nije tačno, da njima inspekcija vaga nasumce svaki mjesec boce i da promijenimo vagu ili dobavljača. Ne baš odgovor kojem vjerujem, ali nebitno. Napisala sam mu samo da dobavljača jesmo promijenili, ali da mu pišem samo da zna zbog ostalih kupaca, ako mu je stalo do njih. I ako ih svjesno ne vara, to sam pomislila u sebi.
Jer, možda je greška, možda se neki problem desio, možda nije namjerno. I u tom slučaju je korisno znati, a mene je koštalo 2 minuta vremena.
Jednom je moj tata prestao kupovati kifle u pekari u kojoj je kupovao godinama jer mu je zasmetao odnos prodavačice koja mu je počela davati stare kifle umjesto friških. I samo je prestao ići tamo. Ok, pekara ima na sve strane, ali se sjećam da sam mu rekla kako je mogao i reći, čisto da znaju. Ili sačekati da tu bude vlasnik na primjer. Jer se greške dešavaju, a ja nekako vjerujem da je većini stalo da ih poprave. Zato redovno pišem svima – i pošti kad mi poštar ostavlja ceduljice da mi nije isporučio paket jer me nije bilo, a nisam mrdnula iz stana (reagovali svi, izvinjavali se, od tad redovno dobijam sve na vrata), i Bingu kad im je različita cijena na kasi I na policama (isprave redovno nakon pisanja), i policiji da pitam što svako malo u Zenici imamo vatromet i je li to sad može svako pucati iz bilo čega kako mu padne na pamet (izignorisali me maksimalno, ali nema veze) i još mnogo nekih puta kojih se ni ne sjećam više.
Htjedoh reći, reagujte. Za sve što vam smeta i što mislite da nije u redu. Nekad ćete se iznenaditi jer će ljudi reagovati i popraviti ono što vam smeta. A ako ništa bar će ONI znati da neko to primijeti i da nismo svi bez mozga i da ne vidimo ništa.
Izvor: https://cyberbosanka.me/