Ako imate dijete od četiri, pet godina, možda se prepoznate.
Dakle, u prodavnici ste, upravo vas je podmladak pitao zašto je šargarepa baš narandžasta. Onda, na povratku kući, želi da zna koliko ima automobila na cijelom svijetu. Pa šta li radi taj i taj drugar iz vrtića ili iz parka sad. Pa zašto je nebo plavo i kojim redom tačno idu planete. I sve tako… od trenutka kad Sunce milo otvori oči, do vremena za kupanje, uveče. A možda i malo poslije toga.
E sad… svaki roditelj malo je i ponosan, radoznalost je lijepa osobina i treba je njegovati u tako ranom uzrastu, s druge strane, umije da bude iscrpljujuće. Naročito kad pitanja zađu u neku oblast kojom ne vladate savršeno, pa morate malo da razmislite ili da potražite objašnjenje na internetu… Ali, ova faza u odrastanju djece je sjajna – iako vam možda djeluje da dijete “ispaljuje” potpuno nasumična pitanja, ta pitanja zapravo vam pružaju priliku da steknete uvid u to kako dijete razmišlja i šta mu se sve mota po glavi. I upravo zbog toga, iako vam “ne znam” možda zvuči kao primamljiv odgovor, naročito ako ste jako umorni, ili ako ste već u toku tog dana odgovorili na “milion” pitanja, pravi odgovor zapravo bi bio “a šta ti misliš”.
“Važno je da roditelji imaju u vidu da su ta dječija pitanja sjajni ‘signali’ koji im mogu pomoći da shvate kako dijete razmišlja, da ga bolje upoznaju. Ako pitanje ‘okrenete’ i pitate dijete šta ono misli, mogli biste da budete iznenađeni”, kaže Reachel Lugo, dječiji psiholog u Wodson institutu u Pittsburghu. Recimo, pitanje koje se tiče druga iz vrtića… možda se ispostavi da se vaše dijete posvađalo sa tim dječakom ili djevojčicom, i da mu je potrebno da o tome sa vama porazgovara. Ili ste prošli pored kuće tog drugara, samo što ste vi zaboravili da tu stanuje. Važno je da svaku malu priliku, pa i tih “milion pitanja” iskoristite da se zbližite sa djetetom.
Mondo.rs