“Vidjela sam mnogo savjeta za svekrve u kojima se govori šta smiju, a šta ne, sve kako snahi ne bi stale na žulj. Trudim se. Ali ako stvarno želiš da se slažemo, evo ti par pravila koje bi ti trebala slijediti, također”, početak je duhovitog pisma jedne svekrve upućenog snahi koje prenosimo u cjelosti.
“Ako ne misliš da sam dobrodošla u svakom trenutku onda mi to nemoj ni govoriti pa onda kukati po Facebooku kako ‘stalno visim u tvojoj kući i zabadam nos tamo gdje mu nije mjesto.’ Ako ne misliš ‘uvijek’, onda povuci ručnu prije nego što to kažeš. Oprosti ako nisam shvatila da moram unaprijed zakazati termin kako bih vidjela unuče. Ako će nas to držati u miru, onda ću to i činiti. Shvatam da je dolazak bez najave nepristojan, ali iz nekog razloga ti mi se nikada ne javljaš na mobitel pa stoga…
Javi se na prokleti mobitel! Nisam teleoperator koji ti pokušava uvaliti mobilnu tarifu koju ne trebaš. Majka sam tvoga supruga, baka tvoje djece i najmanje što možeš učiniti je – javiti se na telefon kako bi mi rekla: ‘Oprosti, pune su mi ruke posla i ne mogu sada razgovarati.’
Obožavam unuke, ali nisam 24/7 na raspolaganju. Iako ti tako ne misliš, ali i ja imam svoj život. Ako hoćeš da pripazim djecu, učinit ću to s oduševljenjem. Ali moraš me na vrijeme zamoliti kako bih organizirala svoj raspored. Ako očekuješ da poštujem tvoje vrijeme i prostor, molim, očekujem isto zauzvrat. Obećajem ti da ću se javiti kad me nazoveš.
Ponašaj se kao odrasla osoba i ne ogovaraj me iza leđa. Sigurna sam da moje dijete, a moj sin je moje dijete, ne voli biti između nas dvije, baš kao što ni ti ne bi voljela. Ako imaš problem sa mnom, ponašaj se kao velika curica i razgovaraj sa mnom o tome.
Pasivna agresija je samo agresija I nepristojna je. Nemoj govoriti kako mi je kuća uglancana i odmah otrovno dodavati kako ti ipak radije provodiš vrijeme s djecom, a ne s metlom u ruci. Ti imaš malu djecu, moja su odrasla. Svoje sam u tom resoru odradila. Shvati to. Ako je moja kuća sređena, to ne znači da te automatski kritiziram zbog nereda u tvojoj.
Nemoj mi kupovati odjeću i ukrase, ako odudaraju od onog što već imam Darovanom konju ne gledam u zube, ali jasno je da kupujemo iz različitih kataloga. Bon za dar ili nešto što su djeca napravila, meni su dovoljni. Ako nisi primijetila, imam modernu kuhinju i stvarno ne znam kamo bih s tim rustikalnim ukrasnim predmetima koje mi daruješ.
Ja odlučujem kako ću trošiti svoj novac. Ako želim zatrpati unučad s darovima, to je zato što mogu i što ih volim. Od tebe ne očekujem da mi vraćaš kunu za kunu.
Želim da moj sin bude sretan i da ima sretan brak, ali imam jednu vijest za tebe: ja sam majka. Uvijek ću biti majka. Ako vas bilo što rastavi, ja ću do kraja svog života biti tu za njega. Jednog dana će i tvoja djeca odrasti pa ćeš to shvatiti.
Jesi li shvatila koliko sam ja sjajna majka? Toliko sjajna da sam odgojila muškarca za kojeg si se odlučila udati i imati djecu s njim. Možda nisam u trendu, ne čitam knjige o odgoju djece i možda nisam dorasla tvojim standardima, ali, čini se, ipak sam nekog vraga dobro napravila. Ne moraš skakati svaki put čim otvorim usta. Oprosti ako dajem savjete koje nisi tražila, ali to iz mene progovaraju godine iskustva. Možda bi me trebala tu i tamo poslušati.
Znam da mi ne vjeruješ, ali ne pokušavam te kontrolirati ili osuđivati. Ne. Okej, možda te malo osuđujem. To je jače od mene, iako se trudim. Samo želim da moj sin i unuci imaju sretan i dobar život. On je tvoj muž, ali još uvijek je i nečiji sin, brat, ujak, nećak i otac. Moraš ga dijeliti, sviđalo se to tebi ili ne. Budi darežljiva u tome, jer ja jesam. Zvuči li ti sve ovo izvedivo? Nadam se da da. Evo, pripazit ću vam djecu preko vikenda da vas dvoje možete imati večer za sebe. Samo obećaj da mu nećeš cijelu večer ogovarati mene. Može?”, završava pismo jedne svekrve upućeno snahi.
Izvor: radiosarajevo.ba