Ovo je priča o jednoj posebnoj djevojčici, o njenim roditeljima i o njihovom putu da svom djetetu omoguće da ima zdrav osmijeh.
A. je djevojčica iz autističnog spektra. Prvi put mi je u ordinaciju došla prije 3 godine. Nervozni roditelji, u strahu i iščekivanju kako će pregled proći. Iza njih se već tada nalazilo nekoliko odlazaka kod stomatologa, koji su bili neuspješni. U njihovom slučaju, neuspješni znači to da nisu uspjevali napraviti niti pregled, a kamoli nešto više. A. je vrištala, zatvarala usta, grizla, branila se rukama i nogama.
Propusti koje mi kao društvo pravimo u sistemskom rješavanju problema stomatološke zaštite djece sa posebnim potrebama, rezultirali su time, da je A. već sa 4 godine, morala biti uspavana, kako bi joj se popravili mliječni zubi.
Njeni pokvareni zubi nisu bili greška roditelja koji ih nisu četkali, već nas, zdravstvenih radnika i čitavog zdravstvenog sistema koji roditeljima djeteta sa posebnim potrebama nisu pružili maksimalnu podršku u svim segmentima zdravstvene zaštite.
Njihov prvi dolazak kod mene je prošao onako kao i svaki odlazak kod stomatologa do tada. Plač, krici, šutiranje nogama. Dok je tata čuvao, silom smo joj otvorili usta, stavili čelični prsten i napravili pregled. Takva je bila i naredna posjeta. I naredna. I naredna. I naredna.
Prolazili su mjeseci, posjeta za posjetom. Nakon svake posjete, ne zna se ko je bio iscrpljeniji. Nekada bi A. ugrizla tatu, nekada mene, nekada sebe. Ali bilo je jasno – ako ne budu dolazili, A. će opet morati uspavati kako bi joj popravili zube.
Vrijeme je prolazilo. Ali njeni roditelji nisu odustajali. Dolazili su svaka 3 mjeseca u stomatološku ordinaciju, bez obzira na to što “nisu imali problem sa zubima”. Na svakoj od posjeta uradili bismo ponešto kako bi spriječili nastanak karijesa – čišćenje, fluorizaciju, zalivanje fisura.
I gdje smo stigli, nakon 3 godine, koliko je prošlo od našeg prvog susreta? Tamo, gdje se nismo usudili i pomisliti da možemo biti. A. je već dugo bez novog karijesa. I već nekoliko puta dolazi nasmijana u ordinaciju. I što je još važnije – izlazi nasmijana.
Nikada neću zaboraviti dan kada smo prvi put uspjeli raditi bez prisilnog otvaranja usta, bez čeličnog prstena, dok je A. sama držala otvorena usta. I od tada, svaki put kada završimo bez vrištanja, suza, prstena, ja budem istinski sretna.
Bilo bi nepošteno reći kako je A. postala najbolja pacijentica i kako više nikada odlazak kod stomatologa neće biti praćen plačem. Biće sigurno i ljutnje i plača, biće boljih i lošijih dana, i biće i dalje potrebno puno truda i strpljenja sa obje strane kako bismo sačuvali njen osmijeh zdravim.
Ali ono što svi roditelji moraju znati je to da nikada ne smiju odustati – upornost i dosljednost u četkanju zuba i u redovnim odlascima kod stomatologa, uvijek će dati rezultat.
A ono što moji studenti i mlade kolege koji prate “Dječijeg stomatologa” moraju znati je to, da profesionalni uspjeh nisu samo lijepo napravljeni mostovi, izvađeni zalomljeni korjenovi i dobro naplaćeni radovi. Profesionalni uspjeh je dijete koje sa osmijehom izađe iz ordinacije i koje odrasta bez karijesa.
Roditeljima moje drage A. hvala što su napravili divne fotografije i što su mi dozvolili da sa vama podijelim našu priču.
Prof. dr.sc Amila Zukanović pruža sve vrste stomatoloških usluga za djecu i trudnice u privatnoj stomatološkoj ordinaciji “Dr. Ganibegović”, Terezija 38, 71000 Sarajevo, broj telefona 033 200-220, mobilni telefon 061 64 65 66.