Roditelji često imaju dilemu da li mogu da “preteraju” sa nošenjem bebe i time utiču na nepravilan razvoj kičme ili kukova, kao i da li ona na taj način može da se razmazi. Novija saznanja psihologa i pedijatara potvrđuju da nošenje djeteta do osmog mjeseca života donosi isključivo višestruku korist njegovom razvoju i napretku, a o mogućnosti da se razmazi u tako ranom uzrastu – ne može biti govora.
Upravo kontakt sa roditeljima čini dete sigurnim i stimuliše njegov razvoj. Pogledajte u galeriji zbog čega je važno da nosite svoju bebu…
Prednosti nošenja djeteta
Prema mnogim istraživanjima, nedostatak kontakta negativno utiče na razvoj. Djeca koju roditelji drže na distanci, obično zaostaju u razvoju, imaju slabiji imunitet, duže boluju, lakše obolijevaju i podliježu bolestima, pa su psihički duže zavisna od roditelja. Mnogi psiholozi smatraju da nošenje bebe pozitivno utiče i na oporavak majke nakon porođaja. Ono skraćuje trajanje oporavka, smanjuje rizik od pojave postporođajne depresije, a brži je i proces laktacije zbog stalne prisutnosti djeteta na grudima.
Toplo i sigurno mjesto
Kada je na majčinim grudima ili očevim rukama, dete ima priliku da gleda poznato lice, da sluša roditelja kako govori, diše, da osjeti kucanje njegovog srca. Tu je djetetu udobno i prijatno, pa ono manje plače, brže se smiruje, osjeća se zaštićeno – što znači da je svijet toplo i sigurno mjesto. Temelji budućeg pozitivnog stava o životu se stvaraju upravo na roditeljskim rukama. Taj osjećaj se u blažem intenzitetu zadržava i kada dijete malo poraste. Zato će nošeno dijete sigurnije da kroči u život i među ljude, ranije će da se osamostali, biće manje zavisno od majke i njene konstantne pažnje, sigurnije će da se osjeća u zajednici i lakše će sa njom da komunicira. Zato nema potrebe za strahom – da li ćete pretjerati sa nošenjem. Vaše dijete vam govori sve: koliko dugo želi da ga nosite… u stvari, da li to uopšte želi.
Poštujte bebine potrebe
Mnoge majke koje imaju dvoje ili više djece, svjedoče kako su se mališani potpuno razlikovali kada je riječ o nošenju: jedno dijete je stalno željelo da se nosi, dok je drugo brzo otkrilo čari samostalne igre i odbijalo nošenje. Zaista, ne možete da pogriješite ako slušate djetetove potrebe i nijedan savjet ne doživljavate apsolutno, pa tako ni ovaj – da dijete treba da se nosi. Ne slušajte druge, već radite onako kako vas vodi vaše dijete i unutrašnji majčinski instinkt.
Dijete se neće razmaziti
Male bebe od nekoliko nedjelja ili mjeseci ne raspolažu sposobnostima manipulacije, kao što je duboko ukorenjeno mišljenje naših baka. Kada roditelj nije pored male, uplakane bebe, za nju on ne postoji, tako da ona ne može da ocijeni kada će, ni da li će roditelj da se uopšte ponovo pojavi. Zaista je nemoguće da su naši mališani mentalno sposobni da shvate kategoriju vremena („Mama će brzo da dođe“), a kamoli da manipulišu roditeljima pomoću plača („Mnogo ću da plačem, pa će mama brzo da dođe“). Takav mentalni napredak će se dogoditi najranije oko osmog-devetog mjeseca. Tada dijete postaje svjesnije postojanja roditelja koji nisu pored krevetca i počinje da shvata uzročno-posljedičnu vezu između svog plača i njihovog odgovora.
Zašto bebe vole da se nose?
Odgovor na ovo pitanje, kao i zašto je to sasvim prirodno i potrebno – možda se skriva u primarnim refleksima koje novorođenče ima u prvim mjesecima života. Refleks hvatanja, evolucijski gledano, ostao je iz davnih vremena kada je dijete, poput malog majmunčića, moralo da se neprestalno čvrsto drži za majku dok se ona kreće. Taj refleks i danas funkcioniše kod svake zdrave bebe. Naime, kada se dotakne djetetov dlan ili prstić, ono automatski stiska šaku ili hvata predmet koji se nalazi na dlanu. Stisak šake je toliko čvrst da dijete ručicama čak može na kratko da drži svoju težinu. Isti refleks postoji i na stopalima.
Mamino naručje – izvor brojnih podsticaja
U naručju roditelja, u prvim mesecima života, dijete je na izvoru podsticaja svih vrsta. Zato je logično da se nošena djeca mentalno i fizički brže razvijaju.
Izvor: yumama.com
