Izumili su ga braća McVicker zato da bi spasili svoju tvornicu sapuna od bankrota
Plastelin – prastara dječja igračka kojom su se desetljećima igrale generacije djece, teško je zamisliti kao nešto što bi imali ikakvu drugačiju funkciju osim da bi djeca kroz igru pokazala svoju kreativnost. Ali, ispostavilo se da je nekad davno on zamišljen kao sredstvo za čišćenje zidnih tapeta. Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, čovjek po imenu Cleo McVicker uvjerio je matičnu, inače prilično neuspješnu firmu Kutol iz Cincinnatija, koja je do tad proizvodila sapun, da dopuste njemu i njegovom bratu Noahu McVickeru, da pokušaju napraviti poslovni zaokret. Kad su saznali da rukovoditelji u prodavnicama traže novi proizvod za čišćenje tapeta kako bi pomogli ljudima da uklone čađ koju su na zidovima ostavljale peći na ugljen, braća McVicker izumili su prvu verziju današnjeg plastelina – omiljene dječje igračke. No, umjesto da se prepuste igri i oblikovanju zabavnih figurica, odrasli su koristili bjelkasto gnjecavo ‘tijesto’ da bi ga valjali i kotrljali preko prljavih zidova i tako skupljali čađ.
Šogorica iz dječjeg vrtića
Nakon smrti Clea McVickera 1949. godine, njegov sin i zet odlučili su da bi trebali ponovno nešto promijeniti u poslovanju porodične firme, budući da su, u međuvremenu, izumljene vinilne tapete, koje su se mogle čistiti sapunom i vodom. Osim toga, ljudi su sve više kupovali plinske peći i grijali se na plin, tako da njihovo ‘sredstvo za čišćenje tapeta’ više nije bilo potrebno. McVickerov sin, Joseph McVicker, konačno je odlučio preimenovati izum svog oca u običnu dječju igračku, nakon što je saznao da ga je koristila njegova šogorica, koja je radila u dječjem vrtiću i dala djeci da od tog jeftinog materijala izrađuju božićne ukrase.
Do 1956. Kutol je postao Rainbow Crafts Company Inc. i počeo proizvoditi ‘Play-Doh’ kao bjelkastu tvar za modeliranje koja se prodavala u limenkama od 4 litre. Na kraju su počeli prodavati manje kutije u plavim, crvenim i žutim bojama, pa je igračka vrlo brzo postala vrlo popularna. Do tad je već firma prodavala više od 3 milijarde limenki u 80 zemalja širom svijeta. Međutim, karijera plastelina kao sredstva za čišćenje nije sasvim zapečaćena. Budući da su iz plastelina izuzeti deterdženti u trenutku kad se počeo prodavati kao igračka, više se ne može koristiti za čišćenje zidova, ali može imati druge praktične primjene u domaćinstvu – poput sakupljanja razbijenog stakla ili teško dostupnih sitnih mrvica iz pukotina u automobilu.
Izvor: tuzlanski.ba
