Dok gledate to malo stvorenje kako najprije bespomoćno leži u krevetiću, pa se razveselite kad prvi put samo nesigurno sjedne, raspametite se kad prvi put puže… ne možete dočekati da ga vidite kako će napraviti svoje prve korake! Kad vidite kako se muči da to postigne, poželite mu pomoći… No, ne činite to – jer tako mu ne činite dobro.
Evo zašto:
Mudrost tijela
U ovom slučaju (a nije to rijetkost) bebe zaista znaju što je najbolje za njih. Samo one znaju kad su njihovi zglobovi spremni za prve korake. Vodeći ih za ruku i pomažući im da hodaju, petljamo se u njihovu sposobnost da sami pronađu svoju ravnotežu, usvoje prostorne odnose te procijene što mogu a što ne mogu učiniti.
Sigurnost
Ako djetetu pomažete da hoda dok još nije spremno, dajete mu lažni osjećaj ravnoteže i sigurnosti – a to može biti opasno. Djeca koja imaju slobodu kretanja i razvijaju se kako im odgovara, sama uče i zbog toga je njihovo kretanje sigurnije – u ovom slučaju radit će manje nepromišljenih kretnji.
Navike
Ako mu jednom pomognete da hoda, vaše će dijete htjeti to ponoviti opet i opet. Tako će postati nezdravo ovisna o odrasloj osobi te će neprestano željeti upravo tako hodati. Djeca kojoj nitko ne pomaže da hodaju – ne traže to.
Bolna leđa roditelja
Treba li više reći?
Nedostatak prijelaznih pokreta
Prijelazni su pokreti ključni za razvoj, a svaki ima svoju svrhu. Kad dijete potičemo da sjedi ili hoda, vjerujemo da mu pomažemo, a u biti mu uskraćujemo zdraviji tok razvoja, koji uključuje cijeli niz položaja za što bolje držanje. Kasnije se može dogoditi da će dijete biti „nespretno“ zbog toga što nije otpočetka samo stjecalo sigurnost.
Kad će, kad će…?
Stalno vas ispituju smije li se već djetešce, sjedi li već, hoda li, priča li… Lako je zaboraviti cijeniti ono što djeca rade – sad.
Od prvih dana važno je djetetu dati do znanja da cijenite ono što radi u tom trenutku. Ključno je shvatiti da djeca ne trebaju vašu pomoć za sjedenje, hodanje niti za bilo koji drugi korak njihova ranog razvoja. Ma koliko se vama činilo da vas trebaju.
Budite tu kao podrška – to je dovoljno.
Izvor: www.pitajmamu.hr