Iako je stara tek nekoliko sedmica, malena je svjetska rekordera jer je ‘začeta’ kao embrij izvantjelesnom oplodnjom prije čak 27 godina. To potvrđuje kako nema granice koliko embrij smije biti star, ako je kvalitetan. Djevojčica Molly Gibson rođena je 26. oktobra ove godine u Tennesseeju iz embrija smrznutog 27 godina. Njeno rođenje pomoću embrija iz 1992. oborilo je rekord koji je postavila njena sestra Emma 2017. Embrioni su donirani kada je majka sada rođene djevojčice Tina Gibson i sama bila dijete, piše New York Times.
Godine 1992. Tina Gibson imala je gotovo dvije godine kada je par donirao embrije koji su bili smrznuti u klinici. U februaru 2020. jedan od tih embrija ugrađen je gospođi Gibson, učiteljici u osnovnoj školi u Knoxvilleu u državi Tenn, i u oktobru je rodila dijete od 2800 grama. Gospođa Gibson i njen suprug Ben dali su joj ime Molly. Rođenje je oborilo rekord najduže smrznutog embrija koji je rezultirao živorođenim djetetom.
Taj je rekord, prema Nacionalnom centru za doniranje embrija u Tennesseeju, postavljen 2017. godine, kada je Mollyna starija sestra Emma rođena nakon što je embrij istog donatorskog para in vitro postupkom stavljen u gospođu Gibson, prenosi 24sata.hr. – Osjećamo se tako blagoslovljeno da je Bog tako davno odlučio da će ovo biti naša porodica. Ne mogu zamisliti da imam bilo koju drugu djecu osim ove djece – rekla je gospođa Gibson. Embrij iz 1992. godine Mollyno rođenje rezultat je procesa koji je započeo zamrzavanjem embrija 14. oktobra 1992. Otopljen je u februaru 2020. godine te je najduže vrijeme kad je embrij zamrznut prije nego što je doveo do živorođenog djeteta, rekla je Martha Earl, direktorica Medicinske knjižnice Univerziteta Tennessee u Prestonu. Ona je istraživala članke u medicinskim časopisima i objasnila je da ‘u medicinskom časopisu nije pronašla nijedan slučaj živorođenog’ embrija koji je bio zamrznut više od 20 godina. Mollyno rođenje pokazuje da nema ograničenog razdoblja u kojem se embrij može zamrznuti, iako su se tehnike smrzavanja značajno promijenile od 1990-ih, rekao je dr. Jeffrey Keenan, direktor Nacionalnog centra za doniranje embrija, kršćanske organizacije koja je izvršila transfere . – Ako embrij dobro preživi otopljenje, trebao bi imati jednako dobre šanse kao i svježe stvoreni embrij. Ni jedan embrij nije prestar – ističe.
Ni jedan embrij nije prestar To predstavlja uzbudljiv razvoj događaja koji će omogućiti ljekarima plodnosti da uvjere buduće roditelje da će embrij zamrznut godinama, čak i decenijama, ostati održiv, rekla je dr. Mindy S. Christianson, medicinska direktorica u Centru za plodnost Johns Hopkins. – Pacijenti često pitaju koliko dugo embriji mogu biti zamrznuti. Često je odgovor: ‘Zapravo ne znamo’. Sad možemo sa sigurnošću reći da su se rodile bebe iz embrija koji su bili smrznuti 27 godina – rekla je. Doktor Sigal Klipstein, direktor programa InVia Specialists za plodnost u Chicagu, rekao je da dužina vremena koje embrij provodi smrznuto nije važan podatak za ljekare plodnosti. – Pitanje je kvaliteta embrija u trenutku smrzavanja.
Ako je to kvalitetan embrij, predviđamo da će ostati kvalitetan embrij u vrijeme smrzavanja i u vrijeme odmrzavanja – objasnio je. Gospođa Gibson rekla je da su ona i njen suprug odlučili koristiti donirane embrije nakon što su vidjeli vijest o ženi koja je na isti način pokušala zatrudnjeti. Nisu uspjeli usvojiti Gibsonovi su se pet godina borili da usvoje dijete, ali postupak je bio ispunjen neuspjesima. Dvoumili su se da nastave in vitro oplodnju jer Ben (36) ima cističnu fibrozu, a Tina (29) je saznala da je nositelj gena za to. Gospođa Gibson rekla je da su se bojali prenijeti stanje na svoju djecu. Kada su počeli istraživati donatorske embrije u centru, saznali su o dobi roditelja donora, njihovim fizičkim karakteristikama, njihovom obrazovnom i medicinskom porijeklu, pa čak i hobijima. Starost zametaka nije navedena.
Gospođa Gibson rekla je da je u početku bila nervozna zbog toga, ali da se osjećala bolje nakon što joj je dr. Keenan rekao da to neće uticati na zdravlje beba. – Obje su trudnoće protekle bez problema, djeca su savršeno zdrava. Starost zametaka nešto je s čime se sada šalimo, kako su naše bebe zapravo ‘stare kao mi’ – rekla je. Nakon korištenja postupka za stvaranje vlastitih porodica, biološki roditelji s oplođenim jajašcima imaju nekoliko mogućnosti: darovati ih drugima, odbaciti, donirati za medicinska istraživanja ili zadržati u nedogled. Doktorica Christianson rekla je da je u svojoj praksi vidjela porast broja ljudi koji doniraju embrije, trend za koji vjeruje da je povezan s povećanjem embrija koji ljudima nisu potrebni za izvantjelesnu oplodnju njima samima.
Doktorica Klipstein rekla je da je u njezinoj praksi manje od 1 posto pacijenata odlučilo donirati preostale embrije. – Osjećaj je vrlo različit donirati embrije kad imate vlastitu djecu. Još uvijek imate tu vezu s genetskim materijalom koji ste stvorili – rekao je dr. Klipstein. Mnogi donatori traže stalni odnos s ljudima koji će dobiti njihove embrije, rekao je dr. Keenan.
Shane i Tiffany Ogle odlučili su donirati svoja četiri preostala embrija nakon što su preko IVF-a dobili svoje blizance i dječaka. Jedan od tih embrija doveo je do živorođene djevojčice prije otprilike tri godine. Dijete posjećuju jednom ili dva puta godišnje i redovito dobijaju obavijesti od roditelja. – Kad smo saznali da je to mogućnost, osjećali smo se kao poklon koji bismo mogli dati još jednom paru. Od početka smo shvatili da ovo nije naše dijete. Ovo je naša DNK, ali ovo je nečija porodica i dijete – ističe.