Najčešće pitanje s kojim se susrećem u svome obrazovnom radu, bilo u školi ili na društvenim mrežama jest kako efikasno učiti?
Drugim riječima, i roditelje, i učenike i sve one koji se žele usavršavati zanima kako na što kvalitetniji način pohraniti informacije kojih ćemo se kasnije lako dosjetiti.
Kada bi postojao jedan univerzalni odgovor na ovo pitanje, vjerojatno bismo svi imali same petice u školi i ne bi bilo potrebe za metodama učenja ili čak učiteljima. No, to nije slučaj. Ipak je potrebno nešto više od čarobnog štapića da bismo zaista efikasno i kvalitetno zapamtili ono što se stavlja ispred nas.
U današnjem članku predstavit ću vam nekoliko smjernica koje bismo kao roditelji ili učenici trebali pratiti da bi naša sposobnost zapamćivanja bila na što većoj razini. No, nije poanta u pukom memoriranju činjenica, već je poanta u shvaćanju načina učenja koji će nam koristiti ne samo u školi, nego i kroz cijeli život.
1. Organizacija vremena
Ovo je nešto što se ne uči u školama, a definitivno je prijeko potrebno. Ukoliko sami ne dođemo do zaključka da je organizacija vremena itekako potrebna da bismo sve svoje obaveze efikasno ispunili, rijetko tko će nas na to upozoriti.
Zato uvijek roditeljima savjetujem da posvete vremena učenicima koji su mlađi i od samog početka ih nauče kada je vrijeme učenja, pisanja zadaće, odmora i igre. Nije dobro da učenik uči jednom tjedno ili samo prije ispita, već mora usvojiti konstantnu naviku „laganog“ učenja kroz dan.
Ovo je neopisivo važno za usvajanje navika u kasnijoj životnoj dobi kada će morati sami organizirati učenje nekoliko stotina stranica, lekcija, knjiga, ispita i slično.
Na kanalu „Školska misao“ imate detaljan video o tome kako uspješno organizirati vrijeme učenja, no svakako ću i tome posvetiti jedan članak.
2. Određivanje tipa učenja
Postoje 3 tipa učenja, odnosno 3 načina učenja – vizualni, auditivni i kinestetički.
Već sam u svome videu detaljno objasnila sve ove tipove učenja pa savjetujem da pogledate.
Ukratko, vizualni tip učenika mnogo će lakše učiti uz pomoć crteža, boja, umnih mapa i sličnih, vizualnih pomagala.
Auditivni tip učenika će lakše učiti čitajući naglas ili slušajući profesora.
Kinestetički tip učenika će lako učiti dok hoda ili dok se kreće.
Vrlo je važno čim ranije otkriti koji je tip učenika vaše dijete kako biste mu mogli na pravilni način pristupiti.
Tjerati vizualnog učenika da uči samo čitanjem bez podcrtavanja bojicama jednako je kao da ništa uopće nije pročitao. Stoga savjetujem da proučite kako se određuje tip učenja jer bi to uvelike moglo olakšati proces učenja.
3. Određivanje metode učenja
Ovaj savjet se veže uz prethodni. Nakon što ste odredili koji je tip učenika vaše dijete, tada slijedi odabir prave metode učenja.
Kao što sam napomenula, vizualni tip učenika treba mnogo boja, markera, podcrtavanja, slikanja, crtanja, umnih mapa. Auditivni tip učenika treba računalo ili laptop na kojem će slušati zvučne podražaje, treba čitati naglas ili slušati prijatelja, profesora ili vas kako mu prepričavate gradivo. Kinestetički tip učenika jednostavno treba imati omogućen prostor na kojem će nakon čitanja i prvog učenja lagano hodati i ponavljati naučeno. To je moguće u sobi, u šetnji, u dnevnom boravku, bilo gdje.
Korištenje pravilne metode učenja sigurno će olakšati cijeli taj proces.
4. Zdrave životne navike
U svome videu o navikama koje olakšavaju pamćenje navela sam nekoliko životnih primjera koji će neupitno olakšati proces memoriranja i zapamćivanja informacija.
Pravilna prehrana, tjelovježba, organizacija radnog vremena i vremena za odmor, sve su to navike koje naš mozak treniraju i omogućuju mu da dosegne svoj puni potencijal.
Učenik koji ima zdrave radne navike u danu mnogo će lakše svladavati sve obaveze koje mu stoje na putu.
5. Traženje pomoći
Nema sramote u traženju pomoći. Štoviše, inteligentna i samosvjesna osoba uvijek će tražiti pomoć onda kada ju treba.
Ako primijetite da se vaše dijete osobito muči sa svladavanjem gradiva i memoriranjem informacija, zatražite pomoć.
Učitelj je uvijek prva osoba kojoj se možete i morate obratiti. Zajedno s njime krećete na put pomaganja vašem djetetu. Učitelj vas može savjetovati, pružiti vam korisne informacije o učenju s djetetom, uputiti vas o tome kakvo je dijete na satu, kakva mu je koncentracija i slično.
Osim učitelja, tu su uvijek stručne službe u školi u vidu pedagoga, psihologa, logopeda, defektologa. Često puta uz kontinuirani rad s logopedom dijete bez problema riješi sve one prepreke koje mu stoje na putu uspješnog učenja.
Nije važno gdje tražiti pomoć, važno je prepoznati potrebu i zaista zatražiti pomoć jer učenje sa sobom nosi veliku odgovornost.
Izvor:maminsvijet.hr
