„Svakog dana vidim ljude koji pate”, kaže samohrana majka Dženi Li iz Portsmuta u Velikoj Britaniji.
Li je napisala pesmu o samohranim roditeljima i okačila je na Fejsbuk, a onda su počele da joj stižu poruke mama i tata koji se osjećaju kao i ona.
„Radim kao policajka i pomažem ljudima u veoma siromašnom kraju, pa se svakodnevno srećem sa ljudima kojima je jako teško.”
Dženi kaže da je objavila pjesmu na Fejsbuku kako bi ohrabrila druge roditelje koji se muče i jedva spajaju kraj sa krajem. Kaže da je pisala „iz srca”.
„Želela sam da ljudi znaju da postoji neko ko ih razumije, da znaju da nisu sami.”
Dženina djeca imaju 12, 15, 16 i 21 godinu. Kaže da joj je malo lakše od kada su djeca porasla.
„Sve što sam napisala sam i doživjela.”
Dženi je pjesmu zapravo napisala djeci.
TAJNE SAMOHRANE MAJKE
Rekla sam da ću večerati kad odete u krevet, ne zato što nisam bila gladna – već zato što nije bilo dovoljno hrane da vas nahranim.
Došli ste iz škole sa pričom o putovanju koje je trebalo platiti već sljedećeg dana, morala sam da progutam ponos i pozajmim od prijatelja.
Moja odjeća je sva u rupama, nosim je već godinama. Ne zato što je toliko volim, već zato što ne mogu da kupim nove stvari – vi toliko brzo rastete i potrebne su vama.
Kada vam dopustim da cijeli dan gledate TV i sklupčate se na kauču – to zapravo znači da mogu da grijem samo jednu sobu jer nam nestaje gasa.
Dan kada ste večerali sladoled je bio dan kada sam samo to imala u kući, jedino to je ostalo.
Došli ste u moju spavaću sobu usred noći, jer ste se probudili zbog noćne more. Nisam samo gledala tužan film. Plakala sam.
Pitao si me gdje mi je prsten i rekla sam ti da sam ga izgubila, a zapravo sam ga prodala da vam kupim poklone za Božić.
Kada smo išli u avanturu nakon škole da gledamo medvjede pored puta, to je bilo samo zato što nisam mogla da priuštim da kupim karte za autobus.
Kada smo otišli na plažu, dopustila sam vam da plivate u moru. Da, htjela sam da se zabavite, ali i da zaboravite na sajam za koji nemam novac.
Svaki put kad bi vam bio potreban fensi kostim za okupljanje ili događaj u školi, ostajala sam do ranih jutarnjih sati i pravila najbolju odjeću koju ste ikada vidjeli jer nisam željela da vam se ostali smiju ako nemate skupe kostime.
Kada ste me udarali i frustrirani vrištali, držala sam vas blizu i smirivala bez ljutnje, pa ste mogli da vidite da nasilje nije odgovor.
Kada su me zvali na zabave ili večere sa prijateljima, odlučila bih da ostanem kod kuće sa vama jer vam je bila potrebna stabilnost, ali i novac.
Kada se ušunjam u tvoju sobu noću i vidiš me dok sjedim pored kreveta, to ne znači da tražim prljav veš, već želim da provjerim da si dobro, da ti šapućem da te volim.
Kada se osjećam loše, ti se priviješ uz mene na kauču, napraviš mi čaj, pogledaš u mene i osmjehneš se – Dolazite češće i govorite mi da me volite, te male stvari mi znače sve.
Ti si razlog zbog kog živim, ti si moja jedina prava ljubav, ti si razlog zbog kog ustajem ujutro.
Izvor: lolamagazin.com
