Škola predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za cijelu obitelj. Naime, djeca u prvom razredu imaju potpuno drugačiji ritam i organizaciju dana nego prije škole. U predškolskom periodu, učenje se odvija kroz igru, aktivnosti traju do dvadeset minuta, uz puno dinamike i interakcije. U školi se od djece očekuje učenje samo po sebi, sat traje duže, a predavanja liče na monologe.
Postupnost
Škola je prelazak u “novi svijet”, ali se ta promjena događa postupno, a ne naglo, kako roditelji očekuju. Ostavite dovoljno vremena i sebi i djetetu da se na ovu promjenu prilagodite. Novi ritam dana, drugačije vršnjačko okruženje, formiranje novog pojma obaveza… važni su sastavni elementi prilagodbe na školu. Zato, nemojte od djeteta očekivati da ih usvoji odmah. Smatra se da je polazak u školu u tolikoj mjeri velika promjena, da treba proći cijeli prvi razred da bi se moglo smatrati da je prilagodba završena.
Zahtjevi
Nemojte plašiti dijete i zahtijevati da u klupi sjedi mirno, da uvijek sluša učiteljicu, da ne ustaje usred sata. To nije vaša zadaća. Dijete će na osnovu stava koji zauzme učiteljica, kao i toga kako se ponašaju druga djeca, i samo zauzeti određeno ponašanje, uz razumijevanje što se od njega očekuje. Čak i ako se, u samom početku, ne bude ponašalo na sasvim prihvatljiv način, posao učiteljice je da to “riješi”, a ne vaš.
Realna slika škole
Umjesto uljepšavanja:”U školi će ti biti divno, steći ćeš puno prijatelja…” ili onih rečenica koje pokazuju drugu krajnost: “Sad trebaš samo učiti” ili “Lako je tebi”, ponudite realnu sliku škole. Odnosno, recite djetetu da je škola mjesto na kojem će steći puno prijatelja, da će neka od tih prijateljstava možda trajati zauvijek, da će doživjeti mnogo prekrasnih iskustava ali da škola podrazumijeva i određene obaveze, koje djetetu možda neće biti sasvim omiljene.
Podrška
Ponudite djetetu podršku, jasno, glasno. Bez obzira što se vama to podrazumijeva, važno je da izgovorite: “Bit ću uz tebe što god da se dogodi”, ili: “Učinit ću sve da ti škola bude što manje napor a što više zadovoljstvo“, “Polazak u školu je važan pokazatelj da si narastao, veselim se što je tako”. Na ovaj način, osim podrške, učvršćujete djetetovo samopouzdanje, koje će mu dok traje prilagodba biti jako potrebno.
Čitanje i pisanje
Činjenica je da djeca koja u prvom razredu imaju kakva-takva znanja iz čitanja i, početna znanja pisanja, imaju donekle olakšani ritam rada. Međutim, učenje pisanja i čitanja se odvija u školi a ne u vrtićima. Naime, postoji mogućnost usvojene pogrešne tehnike pisanja, ponijete iz vrtića, pa osim što će učiteljima biti potrebno vrijeme da isprave greške u pisanju i čitanju i dijete će se osjećati frustrirano jer ono što je naviklo raditi na određeni način, sad mora naučiti raditi drugačije.
Prvi dani škole
Prvi “udar” prilagodbe traje 2-3 tjedna. U ovom razdoblju izrazito je važno da dijete pratite kroz njegova različita emotivna raspoloženja. Budite što više prisutni, prakticirajte vaše obiteljske rituale, učinite zajedničko vrijeme što kvalitetnijim. U početku vi ili drugi roditelj dijete vodite i vraćajte iz škole, a tek kada se na školu sasvim navikne, u ove odlaske-dolaske uključite bake, djedove, tete čuvalice…
Izvanškolske aktivnosti
Nemojte opterećivati dijete brojnim izvanškolskim aktivnostima. Ako je dijete imalo neku aktivnost prije škole, može je zadržati ali istovremeno da se polaskom u osnovnu školu, djetetu nameće još neka velika promjena ili obaveza – to nije preporučljivo. Radije pričekajte sljedeći razred, pa odluku o eventualnoj izvanškolskoj aktivnosti donesite, naravno, u dogovoru s djetetom.
Samostalan rad
Od samog početka usmjeravajte dijete da svoje zadatke obavlja samostalno. Kontrolirajte domaće zadaće i dječje školske obaveze, ali nemojte ih vi raditi umjesto djeteta. Važno je da od početka stvori radne navike, pa napravite odgovarajuću organizaciju dana. Pomozite mu da napravi svakodnevni plan rada sa što preciznijom satnicom koja predviđa školske obaveze ali i vanškolske aktivnosti (na primjer, treninzi ili rođendanske proslave). Naučite ga pravilima uspješnog učenja. Omogućite mu odgovarajuće uvjete za rad (soba ili njegov radni kutak), a neki od uvjeta uspješnog učenja su i: pažljivo čitanje teksta od jednog do drugog odlomka, učenje s razumijevanjem a ne napamet, ponavljanje na glas…
Razgovor zlata vrijedan
Umjesto da pitate: “Kako je bilo u školi? Što ste danas radili?”, i pri tom dobijete uvijek iste odgovore: “Dobro, ništa”… postavljajte konkretna pitanja. Ipak, pokušajte da se vaša pitanja ne svode samo na satove i obaveze već i na velike odmore, najbolje prijatelje, potencijalne simpatije… Neka od konkretnih pitanja mogu biti: S kim si se danas najviše smijao? Koji sat je danas bio najlošiji? Koji sat je bio najbolji? Što je najzanimljivije što si danas od učiteljice čuo? S kime si bio na velikom odmoru?… Moguće je da će dijete u početku biti nespremno odgovarati na ovakva pitanja. Budite uporni. Ako se ne može, u trenutku, sjetiti nekog odgovora, pričekajte. Vaša upornost će uskoro kod djeteta stvoriti naviku da vam prepričava i s vama dijeli događaje svog školskog dana.
Učenik-dijete
Vaše dijete je pošlo u školu, na taj način ono je dobilo ulogu: učenik. Ipak, ne zaboravite da je taj učenik i dalje vaše dijete. Samo zato što je pošlo u školu, kod djeteta neće nestati potreba za igrom ili igračkama, niti za roditeljskom pažnjom. “Učenik” je samo jedna od uloga u životu vašeg djeteta. Zato, i kada u školi nije pokazalo sjajno ponašanje ili dobilo najviše ocjene, umjesto grdnje ili kritike, radije potražite uzroke kako biste sve neželjene pojave iz korijena promijenili. Uostalom, ocjene su prolazne ali kvaliteta, potencijali, osobine koje kod vašeg djeteta želite razviti ostaju trajni.
Jelena Holcer, pedagoginja
Izvor: www.yumama.com
