Hipertenzija je jedna od najčešćih bolesti uopće. Zbog pridruženog morbiditeta i mortaliteta predstavlja važan javnozdravstveni izazov . Ona je najvažniji faktor rizika za koronarnu bolest koji je podložan modifikaciji, a također i faktor rizika za cerebrovaskularnu bolest, kongestivno srčano popuštanje, krajnji stadij renalne insuficijencije i perifernu vaskularnu bolest. Definiranje normalnog arterijskog tlaka je vrlo teško i arbitrarno. Nadalje, veza između arterijskog tlaka i morbiditeta izgleda da je više kvantitativna, nego kvalitativna. Na temelju preporuka Europskog kardiološkog društva i Europskog udruženja za hipertenziju od 2013, klasifikacija vrijednosti arterijskog tlaka za odrasle prikazana je u tabeli 1.
| Tabela 10.1. Hipertenzija* klasificirana prema preporukama smjernica Europskog kardiološkog društva [1] | |||
| Kategorija | Sistolički | Dijastolički | |
| Optimalan | <120 | i | <80 |
| Normalan | 120-129 | i/ili | 80-84 |
| Visokonormalan | 130-139 | i/ili | 85-89 |
| Stupanj 1 hipertenzije | 140-159 | i/ili | 90-99 |
| Stupanj 2 hipertenzije | 160-179 | i/ili | 100-109 |
| Stupanj 3 hipertenzije | ≥180 | i/ili | ≥110 |
| Izolirana sistolička hipertenzija | ≥140 | i | <90 |
| * Arterijski tlak je definiran najvišom razinom tlaka, bilo sistoličkog ili dijastoličkog. Izolirana sistolička hipertenzija stupnjavana je kao 1, 2, ili 3 prema vrijednostima sistoličkog arterijskog tlaka u pokazanim rasponima | |||
Hipertenzija (HTA, od lat. Hypertensio arterialis) je najčešći zdravstveni problem koji se sreće u trudnoći i komplicira 2-3% trudnoća. Na snazi je nova klasifikacija predložena od strane Američkog nacionalnog programa za edukaciju o hiperetenziji, koja dijeli hipertenziju tokom trudnoće na 4 kategorije :
- hronična HTA,
- preeklampsija – eklampsija,
- preeklampsija superimponirana na hroničnu HTA,
- gestacijska hipertenzija
– tranzitorna HTA u trudnoći ili hronična HTA identificirana kasno u trudnoći;
– ovaj termin se preferira u odnosu na raniji ‘trudnoćom inducirana hipertenzija’, jer je precizniji
Hronična HTA je vrijednost arterijskog tlaka preko 140/90mmHg prije trudnoće ili prije 20. sedmice gestacije. Ako se HTA dijagnosticira prije trudnoće ili prije 20. sedmice gestacije, pretpostavlja se da je hroničnog tipa. Dijagnoza ili pojava hipertenzije nakon 20. sedmice gestacije smatra se gestacijskom hipertenzijom, naročito kada nakon porođaja revertira u normalne vrijednosti krvnog tlaka. Pojava HTA nakon 20. sedmice gestacije također zahtijeva pažljivu procjenu i promatranje trudnice na znake preeklampsije. I hronična HTA sobom nosi i rizik od pojave preeklampsije, i to u 20-25%. Preeklampsija se, inače, javlja u 5% svih trudnoća i u 10% prvih trudnoća. Hipertenzivni poremećaji generalno mogu uzrokovati maternalni i fetalni morbiditet, a vodeći su uzrok maternalnog mortaliteta.
Važno: arterijski tlak se mora mjeriti kada je trudnica u sjedećem položaju, nakon što je mirovala bar 10-15 minuta, s manžetnom u visini srca. Mjerenje pri ležanju na leđima daje lažno niže rezultate zbog smanjenja minutnog volumena, koji je opet smanjen zbog smanjenja venskog priliva kroz gravidnim uterusom komprimiranu donju šuplju venu. Mjerenje tlaka u lijevom dekubitusu također daje lažno niže vrijednosti tlaka ako se mjeri na desnoj ruci. Iako se u okolnostima normalnog arterijskog tlaka preciznost automatiziranih tlakomjera smatra zadovoljavajućom, za trudnice s hipertenzijom i dalje je standardno mjerenje ručnim tlakomjerom sa živinim sfigmomanometrom. Ono se i danas smatra najpreciznijim, pa automatizirane tlakomjere valja izbjegavati u dijagnostičkoj obradi trudničke hipertenzije.
Hronična HTA je primarni poremećaj u 90-95% slučajeva. Javlja se u oko 22% žena reproduktivne dobi. Oko 1% trudnoća komplicirano je hroničnom HTA. Preostali slučajevi su sekundarna hipertenzija uzrokovana drugim primarnim bolestima, pa je tako kvalificiramo kao renalnu (renoparenhimnu ili renovaskularnu), vaskularnu, neurogenu, endokrino-metaboličku itd.
Preeklampsija je specifičan poremećaj koji uključuje disfunkciju placente s difuznim trombozama u placentnom vaskularnom koritu, inflamacijskom placentnom decidualnom vaskulopatijom i/ili abnormlanom tromboplastnom invazijom endometrija . Postoje i dokazi promijenjenog maternalnog imunološkog odgovora na fetoplacentalno tkivo, što može patofiziološki doprinijeti razvoju preeklampsije. Placentalna disfunkcija dovodi do endotelne disfunkcije, ova do vazokonstrikcije, a time i do hipertenzije. Pritom se javlja abnormalna mikrovaskularna propusnost, što dovodi do pojave edema na licu i šakama, ili naglog uvećanja edema na stopalima.
Gestacijska HTA ima početak kasnije u trudnoći, nakon 20. sedmice gestacije, bez osobina preeklampsije, a postpartalno se vrijednosti krvnog tlaka normaliziraju. I do jedne trećine zahvaćenih trudnica može iz gestacijske hipertenzije razviti preeklampsiju [3]. Patofiziologija gestacijske HTA je još nepoznanica, ali je dobra okolnost je što u odsutnosti preeklamptičkih karakteristika i maternalni i fetalni ishod biva povoljan. Gestacijska HTA može biti predznak za pojavu hronične HTA kasnije u životu. Oko 5-7% trudnoća komplicirano je gestacijskom HTA.
Piše: Prof.dr.sc.med. Jasmin Čaluk
