Postati majkom je, između ostaloga, šok za sistem. Morate se baviti svim vrstama promjena: fizičkim, mentalnim i emocionalnim. A istina je, bez obzira koliko ste knjiga pročitali, članaka pregledali pa čak i dobili mišljenja svojih prijatalja – novih mama, tona stvari će vas uhvatiti nespremnu.
Tako da ima smisla da je mama blogerka Gylisa Jayne podijelila spisak svih stvari koje je naučila kao nova mama. Pokrila je sve, od toga koliko dojenje boli prvih nekoliko sedmica do činjenice da svi imaju mišljenje o tome kako bi trebala odgajati svoje dijete. I kako praktično niko ne govori tim ljudima da prestanu.
Niko mi nije rekao…
…da šavovi nakon poroda mogu boliti puno više nego roditi dijete od 3 kg.
…da dojenje toliko boli. Boli, zar ne? Svako ko kaže da ne bi trebalo samo je pola u pravu. To je znak lošeg prihvaćanja ako boli, ali je također i znak da agresivno sisa bradavicu ili sisa po prvi put. Treba jedna ili dvije sedmice da postane lakše. I onda vas suprug može slikati kako se slatko smijete sa svojim djetetom umjesto da stisnete zube i plačete.
…da će svi imati svoje mišljenje – kako hraniti dijete, kako ga oblačiti, kako mu dati ime, kako ga njihati, zašto ga trebate njihati samo pet sekundi dnevno ili će biti razamažen, i ako ga ne držite 0-24 onda ste očito loša mama… i tako dalje.
…kako da na pristojan način kažem tvrdoglavim ljudima da se gone.
…da više nikada, iskreno nikada neću biti sama. To uključuje toalet, tuširanje i brijanje.
…da zapravo jednom kad se naviknete da niste sami – fale vam kada spavaju jer su tako slatki. Tako slatki… da li im se to oči otvaraju? Bježi. Bježi sada!
…da neželjeni efekti trudnoće traju dugo… u suštini, kao da ste trudni dvije godine. Kao slonica. Koja je debela onako kako se vi osjećate.
…da su keksi i čaj zdrava ishrana. Jer nisu. Ali vas provlači kroz dan – pa koga je briga.
…da imati dijete znači da ću ponekad mrziti svog supruga. Da bih ponekad radije bila u zagrljaju s našom bebom. Da bi to bio osjećaj nepravde. Ali isto tako, niko mi nije rekao da kad ga vidim da se igra/mazi/brine o našoj bebi da ću htjeti vrisnuti od sreće. I onda prekrižiti noge prije nego što on predloži drugo dijete.
…da uprkos osjećaju da ne mogu ništa od ovoga, da neću znati ništa o majčinstvu, da me zapravo moji instinkti neće iznevjeriti i da svi improvizuju. Nekima samo ide lakše. To što se divim nekome drugome kako odrađuje stvari, ne trebam da preispitujem moj način.
…da se i oni osjećaju ludo nakon rođenja bebe. Da se osjećaju usamljeno i uplašeno i čudno kao da više nisu oni sami. Niko mi nije rekao, tako da sam mislila da ne mogu reći da se isto tako osjećam, sve dok se jedan dan nisam izlanula i završila dijeleći svoje riječi sa hiljadama vas. I vi ste si to priznali takođe.
A onda ste mi vi svi rekli da ti osjećaji ne traju zauvijek. Da se ponekad vrate i poželite pobjeći, ali ste rekli, svako od vas – da bude bolje. Postaje lakše. Proletjet će. Bit će vrijednog toga.
I to nije zauvijek.
