Djeca nisu naše vlasništvo.
Ona su došla samo da se najedu, ispiju nekoliko cisterni mlijeka, iscjepaju stotinjak pari obuće, polome gomilu tanjira, izrastu iz pantalona, dobiju dubok glas i bradu, dorastu do štikli i grudnjaka.
Ostaće dok ne postanu punoljetni, nauče nas da fotošopiramo i koristimo društvene mreže. I zato im pravite kostime za maskenbal, kitite jelku, farbajte uskršnja jaja. Uzdržite se od zvocanja i vike. Zadržite smirenost i bolje se slažite s mužem, svekrvom i mačkom.
Kad se uvjere da su naučili sve lekcije, djeca odu, a mi ostajemo osjedeli, ostarjeli, osiroteli.. Naravno, još će mnogo puta dotrčati da nam čestitaju rođendane i praznike, ali neće ostati zauvijek.
Zato im se nemojte sasvim posvetiti, ispuniti njima jaz u odnosima s mužem i sopstvene praznine.
Nema sumnje da su djeca najvažniji dio života, ali ne i cijeli život. Zato uporedo s podizanjem djece treba da otvorite butik, putujete po Africi, posvetite se sopstvenom obrazovanju ili proučanju uticaja Mjeseca na živi svijet.
Indijska mudrost kaže: Dijete je gost u tvom domu. Nahrani ga, nauči i pusti.
Dijete je najbolji učitelj i pratilac, a ne rob ili dužnik. Ono nije dužno da ima iste vrijednosti i standarde, da misli kao mi. Ne mora da studira ono što se nama sviđa, ni da se vjenča u bijelom. Uopšte ne mora da se vjenča.
Dijete dolazi na svijet da bi išlo svojim putem i nije zadatak roditelja da mu nameću svoje perone, karte i puteve.
Izvor: uspesnazena.com
