Danas je lako biti roditelj. Samo uključiš komp, izguglaš – op – eto ideja za aktivnosti. Dok ti se dijete bacaka po podu, na svom smartfonu brzo kuckaš – šta raditi kad dijete histeriše.com. Recepti za kašice, tabele, nacrti, grafikoni, jer ko će u glavi držati šta sve može da se jede i skuha osmomjesečnoj bebi.
Kuda za vikend, kako se obući, koje nove metode preporučuju naučnici, sve je tu, nadohvat ruke. Da li je dijete koje odbija poslušnost razmaženo ili karakterno po novim shvatanjima? Da li je batina ok ili nije? Da li je batina varjača, kaiš ili malo samo pljus rukom? Zašto nije ok reći djetetu: “šta si radio u vrtiću”, u šesnaest tačaka, sa primjerom deset katastrofalnih posljedica roditeljske nepromišljenosti. Rješite kratak test i saznajte koliko ste loš roditelj na skali od “potpuno” do “nema ti pomoći”.
Danas nije lako biti roditelj. Nikada više tekstova, blogova, knjiga, teorija, savjeta, škola, podjela, kritika. Nekada je najveći problem bila dokona komšinica koja cokće jer djetetu niste stavili kapu na 25 stepeni. Danas vas spaljuju na lomači ako djetetu date batat pre kinoe. Čokoladu i plazmu niko ne daje, to spada u teže prekršaje. Šta ne smjemo reći djetetu, koji će naši postupci izazvati kod njega trajne posledice i frustracije, zbog kojih će sve naših grijehova i propusta naše dijete ispaštati, udaljiti se od nas i postati – u najgorem slučaju – naša slika i prilika, sve je to danas nadohvat ruke.
Danas, kažu stručnjaci, ne smijete reći djetetu – ne plači. To potiskuje njegovu potrebu da spozna sve svoje emocije. Danas mu ne smijete reći da nije dobar. Ne smijete mu ni slučajno pokazati da ste nervozni, umorni, ljuti. Vi ste stub, uzor, primjer, vi ste ogledalo, alfa i omega. A alfa i omega ne smijeju da omanu inače ode sve u propast.
Gde je rješenje? Kako sam sebi pomoći? Čitati se, informisati, ali ne skrenuti s uma. Usvajati kritički, razmišljati, selektivno primjenjivati. Ne opterećivati se formom.
Ne govorim djetetu da ne plače jer mi zdrav razum kaže da to nije ok. Iako me nekad jako frustrira plakanje. Ali mu isto tako kažem – “ne plači, dušo, mama je tu”. “Ne plači, ne budi tužan jer je meni žao kad si tužan”. Ne govorim djetetu da nije dobro. Ali i te kako mu kažem kad se ne ponaša lijepo, kad pogriješi, radimo na tome da greške ispravi, da se izvini, da bude svjestan sebe, svojih postupaka i njihovih posljedica. Trudim se da budem maksimalno strpljiva i uvijek na raspolaganju, ali mu ponekad iskreno i otvoreno pokažem da sam umorna i nervozna. I smatram to hiljadu puta zdravijim okruženjem od nasilnog presabiranja da li će to što je vidjeo mamu u minus fazi uticati na njegov pogled na život i svijet. Trudim se da se zdravo hrani, ali na rođendanima se naždere smokija i keksa ko gladna godina. Trudim se da se zdravo hrani, ali nekad me mrzi da kuham pa mu dam kiflice i jogurt za večeru dva dana zaredom. Vodim računa o njegovim emocijama i potrebama, ali tražim da i on postaje svestan mojih. Uzmem griz njegovog sendviča ako mi se jede i time ga rasplačem. Ali ga učim da nije sam na svijetu i da se stvari dijele, da se hrana nudi i drugima, da nije jedini i da se ostatak svijeta ne vrti oko njega. A naš svijet se vrti oko njega.
Danas nije lako biti roditelj. Svaki, ali baš svaki aspekt roditeljstva našao se pod lupom, bio je predmet studije, istraživanja i ima svoj sajt, blog, temu na forumu. Kao knjiški moljac, smatram da je dostupnost informacija super, ali kao neko ko se u tim informacijama gubio pa nalazio, zaključujem da se, obrni-okreni, na kraju svi vratimo nekom svom osjećaju, nađemo mjeru i budemo ono što jesmo, prije ili kasnije. A bolje pre nego kasnije.
Nikada i nije bilo lako biti roditelj. Bilo da vam komšiluk i babe iz supermarketa odgajaju djecu i pune mozak savjetima, ili su ih zamijenili roditeljski portali i blogovi poput ovog – teško je i zahtjevno, naporno i predivno. Gledajte u svoje dijete i ako vas uveče, kad ga uspavate, grize savest – ne brinite, na pravom ste putu.
Izvor: Čarapice