Što je emotivni odnos sa partnerkom kvalitetniji, otac će više biti kod kuće i baviti se djecom, kaže dr Dragan Stanojević
Savremeni otac smatra da je njegova dominantna uloga da bude hranitelj porodice. Uprkos činjenici da ne postoje nikakvi biološki ni psihološki dokazi da majka bolje od tate hrani dijete, povija ga, oblači i uči, najveći broj očeva ne učestvuje u većini aktivnosti oko novog člana porodice. Njihov angažman uglavnom se svodi na zabavljanje i uspavljivanje bebe. Tek kad dijete počne da raste, očevi počinju da preuzimaju pojedine roditeljske obaveze, ali su i dalje u poziciji da biraju čime će se baviti – najveći broj njih nastavlja da zaobilazi dosadne i repetitivne aktivnosti kao što su hranjenje, oblačenje, kupanje i uspavljivanje i najčešće vodi djecu u vrtić, školu i na vannastavne aktivnosti.
Ovim riječima očeve nove generacije portretiše dr Dragan Stanojević, docent na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, koji u svom doktorskom radu pod nazivom „Novo očinstvo u Srbiji – sociološka studija o praksama i identitetima očeva” dokazuje da je tek svaki dvadeseti otac u našoj zemlji kompletno uključen u roditeljstvo. – Ova studija pokazuje da četvrtina očeva uopšte nije uključena u negu djece, 12 procenata je veoma nisko uključeno, a trećina je visoko uključena. Njega djece podrazumjeva hranjenje, kupanje, zabavljanje i čitanje, prepovijanje i uspavljivanje.
Očevi koji su učestvovali u ovom istraživanju pokazali su niži stepen uključenosti i u indirektne aktivnosti oko djeteta, u smislu čišćenja, pranja odjeće, peglanja, spremanja obroka, odvođenja djeteta u vrtić. Najviše djeljene aktivnosti su odvođenje djeteta kod ljekara, odvođenje djece na vanškolske aktivnosti, odlazak na roditeljske sastanke i pomaganje detetu oko školskih zadataka. Kad je riječ o velikom djetetu, sa povećanjem godina starosti oca dolazi do smanjenja njegove uključenosti u obaveze.
Zanimljivo je, međutim, da muškarci smatraju da je mali korak koji naprave u pravcu rodne ravnopravnosti sinonim za punu ravnopravnost polova – primjera radi, ako sa djecom rješavaju samo domaće zadatke smatraju da sto posto učestvuju u roditeljstvu – u šali ističe dr Stanojević. Iako su kroz našu sredinu počeli da pušu neki novi vjetrovi emancipacije, stiče se utisak da je roditeljstvo i dalje „žensko” zanimanje. U prilog toj tezi govori i podatak da tek svaki dvestoti otac uzima porodiljsko, odnosno posto radi nege djeteta, iako je zakonodavac još 2001. godine dozvolio očevima ovu mogućnost. Studija Republičkog zavoda za statistiku pokazuje da se prosječni otac roditeljstvom bavi – jedanaest minuta dnevno.
Mada ne postoji formula na osnovu koje se može izračunati vjerovatnoća da će se otac baviti djetetom, praksa govori da su angažovaniji oni muškarci čije su majke bile zaposlene, a očevi radili kućne poslove. – Ako su odnosi u porodici skladni i ako među supružnicima postoji viši stepen intimnosti, to u velikoj mjeri utiče na uključivanje očeva u roditeljstvo. Zanimljivo je da su očevi koji su imali loše iskustvo sa svojim roditeljima mnogo bolji i brižniji roditelji. Treba reći i to da je za skladan partnerski odnos veoma važno da partneri odvoje vrijeme samo za sebe, odnosno da imaju bake i deke koje mogu da preuzmu dijete vikendom ili tokom nedjelje. Ipak, mislim da je od ključne važnosti motivacija samog oca – ako on nije motivisan, „slučajno” će mu zagorjeti mlijeko, razbiće tanjir, zaboraviće da promjeni pelene…
Dokazano je i da postoji direktna veza između kvaliteta intimnosti, seksualnog života i uključenosti oca u roditeljstvo. Što je emotivni odnos sa partnerkom kvalitetniji, on će više biti kod kuće i baviti se decom. Ako nije, on će „bežati” u kafanu ili na fudbal. Međutim, važan deo motivacije je i strah od razvoda, odnosno odvajanje od djeteta – objašnjava naš sagovornik.
Dr Dragan Stanojević smatra da za muškarce najsnažniju motivaciju da se bave očinstvom predstavlja saznanje da brak više nije sigurna luka na duži rok, da raste broj supruga koje traže razvod i da je veza sa djetetom – jedini stabilni odnos.
– To je emocionalno sidro muškarca. Zbog toga mijenjaju svoje ponašanje u pravcu rodne ravnopravnosti. Oni znaju da moraju da vode računa o potrebama svog partnera, budu uključeni u roditeljstvo i čuvaju partnerski odnos nezavisno od porodice i djece – objašnjava dr Stanojević i dodaje da je našim muškarcima i dalje veoma važna uloga hranioca, odnosno onoga ko donosi novac u porodicu.
– Roditeljstvo nije trka na sto metara već doživotni maraton, a da bi uspješno istrčali taj maraton partneri moraju da dijele obaveze. Naša istraživanja govore da se dječaci ne uče rodnoj ravnopravnosti u svojoj porodici, jer su naša djeca, a posebno sinovi, oslobođena gotovo svih kućnih obaveza.
Prve lekcije o rodnoj ravnopravnosti srpski muškarci uče kada počnu da žive sa svojim partnerkama, a gradivo apsolviraju – kada dobiju dijete – zaključuje dr Stanojević.
Politika.rs
