Po struci, a i po svoj prilici, nisam doktor, ali jesam roditelj. Obzirom da sam u prethodnom blogu pisala o vježbama koje radimo sa našom kćerkicom, koja ima brata blizanca, vrlo agilnog i spretnog u vremenu i prostoru, fizioterapeutica nam je preporučila da, obzirom da nije preskočio niti jedan obrazac motornog razvoja bebe, mu kupimo cipelice za prohodavanje, koje će mu oblikovati stopalo.
Radnje koje su prethodile
Naš sin je bebac koji je usvojio sve logične obrasce odrastanja i na kraju samostalnog kretanja kroz prostor. Kako sam već pisala u prethodnom blogu, naš stan je prilagođen našim blizancima, tako da su skoro sav prostor prisvojili u prešutnom ratu bez ispaljenog metka. Od obrtanja s leđa na stomak, do samostalnog pridizanja stražnice, ka puzanju u rikverc i plaču usljed zbunjenosti, samo je jedan od obrazaca kroz koje je prošao naš sin.
Samostalno dizanje glavice, pa bočno sjedanje
Od četvrtog mjeseca su klinci na podu. Onako, mlitavog držanja, obzirom da je kćerkica imala 2200gr, a sin 2400gr, petominutni trening mene tvrdoglave majke je ličio na to, da su morali da leže na stomaku, preko zarolanih ručnika.
Kćerka je spavala kao princeza preko ručnika, dok je sin vremenom počeo da duže drži glavicu iznad smotuljka. Vremenom je on pokazivao veći interes za samostalno držanje glavice, pasivno sjedenje, koje se vremenom pretvorilo u ljuljanje naprijed-nazad, da bi dohvatio igračku, koja stoji ispred njega.
Noćni plač
Još jedan od obrazaca dnevnih aktivnosti, bočno dizanje se pretvorilo u klečanje, koje je vodilo ka puzanju. Bočno dizanje nam je bio alarm da spustimo madrace na krevetu na najnižu moguću tačku, da se dizanje u stojeći položaj uz ogradicu nebi pretvorilo i u slobodan pad. Sad zamislite kad tako jedna mala glavica od puzanja, ustajanja, uzimanja igračaka samostalno, prebacivanja istih iz jedne u drugu ruku, kretanja uz namještaj, prevladavanja velikih razdaljina kroz stan, misleći iz sobe u sobu, prebaci u svoju glavicu i plače neutješno po sat, do sat i pol. Odgovor je jednostavan – pusti me na miru, sjedi kraj mene i čekaj da se umirim. Danas sam puno naučio! Vrijeme je da to zapečatim suzama.
Puzanje
Zašto pišem o prethodnim obrascima i vraćam se na puzanje. Ako već stručnu osobu pitate da li je puzanje bitno, dobit ćete potvrdan odgovor. Bitno je i bitno je da ga beba ne preskače. Puzanje samo po sebi bitno za jačanje kičme. Preduslov da dijete puže je njegovim samostalnim dizanjem na ručice, kao i dobrim držanjem glavice, kao kad radi ženski sklek.
Vremenom se beba pridiže na koljena, ljulja naprijed-nazad i kreće u akciju. Mi smo se baš zabavili dok nam sin nije propuzao. Rikverc puzanje pod stolom ga je brinulo i dovodilo do suza, a onda spoznaja da može ići naprijed, ličila je na radost malog krokodila. Najveću radost mu predstavlja kad neko od nas puže s njim kroz stan, a ja mu skidam kapu, puzanje i nije neka zabava za naša koljena. Dok puže bebi se vježba čulo vida, a tako i kognitivne spoznaje, prema tome, ako je bebac u kući, na koljena i provedite ga kroz stan!
Stajanje i senzomotorna inteligencija
– Vidi mama ja stojim sam!
Tako je izgledalo prije par sedmica dok je sin držao igračku, kojeg zovemo Zlaki, od milja, po našem drugu, ne shvatajući da on zapravo stoji i da mu je Zlaki jedini oslonac. Momenat spoznaje da se ne drži ni za šta drugo, do za uši igračke, izgledala je kao kad Kojot pada s litice, u ovom slučaju, u čučanj. Svakako na sinu primjećujemo razvoj senzomotorne inteligencije, a to se očitjue kroz kombinaciju pokreta i svjesnosti da kad se igramo taši-taši tanana, on lupka dlanovima, kad kažemo bravo, također, onda kroz vađenja igračaka iz kutije, ili vraćanja drvenih životinjica u kuću, te pri oblačenju i svlačenju, gdje se osjeti olakšanje.
Kupovina cipela
Da bi cijeli proces zaokružili „kako treba“, kupili smo mu Cicibanke. Ima tu sad nekih super brendova, ali mi smo puzi kupili cipele za puzanje i nemamo srca da ga po cijeli božiji dan držimo zarobljenim u cipelama koje, po stručnom savjetu, omogućavaju pravilan razvoj i posturu, bar na našim prostorima, dok čitajući strane blogove, stručnih osoba, također, možete pročitati da dijete što više treba da je boso i da samostalno razvije stopalo. Mi se trudimo da stojimo između dvije škole, nastojeći da ne uvrijedimo različite škole, a i da ne maltretiramo dječija stopala.
(by mama Erduana)