Svi priznaju da ima nešto posebno efektno u vaspitnim metodama Francuza. Oni to rade drugačije pa njihova djeca nemaju napade bijesa, vaspitano jedu sve od malena, a mame ne glume policajce. Njihovo roditeljstvo je opuštenije (za mamu i tatu) i usmjereno na porodicu, a ne na dijete.
Evo čega se francuski roditelji pridržavaju:
Odlučnost
Čvrsto, ali smireno i jasno „ne“ je jedna od centralnih stvari u francuskom roditeljstvu. Oni ga koriste kada god je to potrebno, izgovaraju ga ljubazno, ali je važno da se o njihovom „ne“ ne raspravlja! Nema nikakvog vikanja, bijesa i dugih objašnjavanja. Zna se ko je glavni.
Djeca trebaju biti sposobna da se sama zabavljaju
Pod ovim se misli na važnost dječije sposobnosti da se sama igraju i da roditelji ne trebaju padati na nos kako djeci nikada ne bi bilo dosadno. Kada roditelji imaju posla, djeca trebaju biti mirna sama sa sobom bez ikakvih problema.
Važno je i da odrasli imaju vrijeme za sebe
Francuzi vjeruju da to što neko postane roditelj ne znači da njegov život treba da se završi. Oni uživaju u porodici i zajednički provedenom vremenu, ali odvajaju vrijeme i samo za sebe, partnera ili društvo.
Oni vjeruju da tako uče djecu da poštuju sve članove porodice, a ne da misle da se cijeli svijet vrti samo oko njih.
Djeca se moraju učiti nezavisnosti
Francuske mame ne bdiju nad djecom na igralištu, niti ih drže pod staklenim zvonom do 18. godine. U Francuskoj ćete vidjeti djecu koja sama idu do prodavnice, šetaju od škole do kuće i krstare ulicama na svojim trotinetima, čak i u ogromnom gradu kao što je Pariz. Već od nekih osam ili devet godina, mališani dobijaju mnoštvo prilika da razvijaju svoju samostalnost. Mnogo više nego u mnogim drugim zapadnim zemljama. A još dok su djeca jako mala, u parkovima ćete vidjeti mame kako sjede na klupama i razgovaraju opušteno međusobno ili čitaju. One ne prate svaki dječiji korak i ne drže ih dok se spuštaju toboganom i slično, bilo da se okolo čuje smijeh ili plač.
Strpljenje i mir su obavezni
Kod Francuza je važno da djecu nauče da ne mogu sve dobiti odmah i sad. Roditelji tako uče djecu da čekaju u redu, da se suzdržavaju u prekidanju odraslih u razgovoru, kao i da poštuju raspored obroka.
Ovo posljednje za rezultat ima mir tokom jela, omogućava da se s djecom normalno jede i van kuće.
Porodični obroci
Svi znamo da je francuska kuhinja jedna od najboljih u svijetu. Oni vole jesti. Zajednički porodični obroci su kamen temeljac francuskog porodičnog života, naročito vikendom, kada su sve ostale obaveze organizirane u odnosu na precizno raspoređene obroke.
Djeca jedu sve što i odrasli
Kada već govorimo o obrocima, važno je napomenuti da u Francuskoj ne postoje posebno obroci za djecu. Mališani jedu sve što i odrasli. Oni se tako jako rano upoznaju sa začinjenim pire krompirom, mesom sa raznim sosovima i slično.
Vikend je vrijeme za porodicu
Dok su u većini zemalja baš vikendi ispunjeni svakakvim obavezama za djecu, u Francuskoj se vikend i dalje smatra vremenom za porodicu. To je vrijeme kada oni svi zajedno sjedaju da jedu, zajedno idu na koncerte, muzeje ili na selo. To su dani kada su jedni drugima prioritet.
Ne opterećujte djecu
Francuzi ne opterećuju djecu vannastavnim aktivnostima i ne provode vrijeme vodeći ih i prevozeći s jedne tačke na drugu. Oni vole da imaju više vremena za sebe i smatraju da nije uredu da članovi porodice ne mogu naći vrijeme jedan za drugog.
Cilj je naći dobar balans u roditeljstvu
Ljepota ovakvog roditeljstva je u tome što ste uvijek tu a ne pretjerujete, porodica vam je prioritet ali imate vremena i za svoj društveni život. To je zapravo ultimativni cilj svakog roditelja – savršen balans.
Izvor: bebe.avaz.ba