Svaki roditelj koji se mora odvojiti od malog djeteta i zatvoriti vrata iza sebe zna koliko je to bolno za dijete (i za njega), ali takođe zna i da dijete mora proći tu fazu i da će vremenom sve biti bolje. U uzrastu između 6. i 8. meseca većina beba počinje da ispoljava separacijski strah. Beba će zbog tog osjećaja protestvovati u dvije situacije – zbog prisustva nepoznatih osoba i zbog odvajanja od roditelja.
Šta je strah od odvajanja ili separacijska anksioznost?
Kada se beba ili malo dijete boji odvajanja od roditelja i pokazuje strah to se zove separacijska anksioznost. To je sasvim normalni dio dječijeg odrastanja i često se javlja onda kada dijete postane aktivnije.
Između četvrtog i devetog mjeseca beba razvija snažnu povezanost sa svojim roditeljima. Tada počinje da razumije da stvari i ljudi postoje i kada ih ona ne vidi. Koncept se naziva “stalnost objekta”. Kad vaše dijete ispusti zvečku, ono pretpostavi da je nestala. Onda je vi podignete, pa je ono opet baci… Ova igra uči bebu o uzroku i posledici. Iako ćete se ponekad osetiti umorno, ne prekidajte ovu igru, jer ova vrsta zabave, kažu stručnjaci, prestaje oko 15-og mjeseca.
Kako izgleda strah od odvajanja?
Nije važno da li ste otišli u drugu prostoriju ili izašli iz kuće, vaša beba pretpostavlja da ste otišli zauvijek i da se nikada nećete vratiti.
Strah od odvajanja dostiže svoj vrhunac u uzrastu između 14. i 18. mjeseca i njegov intenzitet opada tokom djetinjstva. Strah od nepoznatih ljudi je sličan strahu od odvajanja i uključuje od strane djeteta raznovrsna ponašanja kao što su sakrivanje iza nogu roditelja, oprez u komunikaciji i izaziva neprijatnost za mališana u prisustvu nepoznatih. Može se pojaviti između 8. i 10. mjeseca a obično počinje da slabi nakon prvog rođendana. Ovi strahovi su normalan dio odrastanja i zaista nisu razlog za brigu.
Kako olakšati tu razvojnu fazu kod djeteta?
Postoji mnogo stvari koje možete uraditi da biste pomogli djetetu koje se ne plaši odvajanja:
*Budite jasni – objasnite djetetu tačno šta se događa u skladu s njegovim uzrastom. Recite djetetu kada odlazite i kada ćete se vratiti. Ovo je osnovna stvar koju treba da radite čak i sa bebama. Izuzetno je korisna i djeci pomaže.
*Pripremite dijete – odvojite dovoljno vremena prije izlaska kako bi detetu objasnili šta može da radi dok vi niste pored njega.
*Omiljene igračke – Prije nego što odete, dajte djetetu da se igra sa omiljenom igračkom koja će mu pružiti utjehu.
*Neka vaš pozdrav bude veseo i kratak – nemojte odugovlačiti odlazak, nakon što se pozdravite, brzo otiđite. Nikako se nemojte iskradati. Sa djecom treba da budete otvoreni i iskreni.
*Budite samopouzdani i pozitivni – Kada odlazite od deteta zadržite vedrinu na licu, čak iako vam je jako teško. Ako ste zabrinuti ili tužni, vaše dijete će misliti da okruženje nije najsigurnije i uznemiriće se.
*Mala razonoda– možete djetetu predložiti da samo zatvori vrata iza vas.
*Razgovarajte s djetetom kada se vratite – neka dijete zna da ste se vratili i razgovarajte s njim šta ste radili i kako je ono provelo vrijeme dok niste bili tu.
*Razvijajte povjerenje i rutinu – dijete će vremenom mnogo lakše podnositi vaše odlaske jer će znati da se vraćate.
*Čitajte priče u kojima neko odlazi i pozdravlja se – pronađite priče primjerene djetetovom uzrastu u kojima se likovi pozdravljaju i odlaze, ali se i vraćaju. Tako će dijete shvatiti da su ponovni susreti veoma lijepi.
Pronađite neki pozdrav ili izraz koji se sviđa vašem djetetu i koristite ga u takvim situacijama. Izbjegavajte kritikovanje ili negativne stavove u vezi sa djetetovim odvajanjem. Na primjer, izbjegavajte da kažete nešto poput: “Ne budi plačko” ili “Nemoj da se ponašaš kao beba” i sl.
Nježno i postepeno ohrabrujete dijete da se odvaja od vas tako što ćete to češće raditi. Nemojte da vas obeshrabri jedno plakanje na vratima prilikom vašeg odlaska. Izbjegavanje razdvajanja samo će pogoršati problem.
Izvor: miss7mama.hr