PRIVATNA OFTALMOLOŠKA ORDINACIJA “PROF.DR. JASMINA ALAJBEGOVIĆ-HALIMIĆ”™
Dijete nije «kopija odraslog», već posebna jedinka kojom vladaju određeni biofiziološki zakoni, te se problemom vida kod djece bavi posebna grana oftalmologije– oftalmopedijatrija. Pregled očiju je nezaobilazan segment pri opštem pregledu djeteta, jer promjene na očima mogu dati informacije o urođenim i stečenim oboljenjima, sistemskim, sindromskim i genetskim promjenama, a veoma često su i vodeći simptom neke bolesti.
Značaj vida je i u tome što preko organa vida čovjek dobiva 80% informacija iz vanjske sredine, a složeni proces gledanja odvija se u stvari u mozgu, pa se ne kaže bez razloga da „očima gledamo, a mozgom vidimo“.
Razvoj oka kod djece počinje vrlo rano, u 22. danu embriona i odvija se do 8. mjeseca intrauterinog života, ali tek nakon poroda slijedi intenzivan i dinamičan proces rasta i razvoja.
Vid novorođenog djeteta u početku nije razvijen što je posljedica malog promjera oka, nerazvijene mrežnice i nedovršene mijelinizacije vidnog živca. Veličina oka novorođenog djeteta je oko 2/3 ili 70% veličine odraslog, sa dužinom očne jabučice 16.5 mm. Oko djeteta od 3 godine ima već 95% veličine odraslog, dok u doba puberteta, dobija svoju stvarnu veličinu sa dijametrom očne jabučice 24.5 mm.
Pogrešno je mišljenje da novorođeno dijete nema vidnu oštrinu. Dijete vidi, ali je oštrina vida ograničena na 20-30 cm ispred očiju djeteta. Dijete od 2 mjeseca može da fiksira predmete, sa 3 mjeseca da uredno prati predmete, a sa 4 mjeseca da akomodira, tj. gleda na blizinu. U dobi od 2-3 mjeseca, izražen je i interes za boje, posebno tople boje crvenog spektra ili narandžastu boju.
Da bi se ocjenila i procijenila vidna oštrina i vidna funkcija kod novorođenog i malog djeteta, ne bi trebalo čekati da dijete “sazrije” ili odraste. Metode pregleda se prilagođavaju prema određenoj dobi djeteta, a krajnji je cilj dobiti podatke o tome kako i koliko dijete vidi.
Za dobru procjenu kvaliteta vida, potrebno je poznavanje normalanog razvoja vidne funkcije kod djece, te iskustvo i vještina da se određene metode pregleda prilagode dobi djeteta.
Sumnju da nešto nije u redu sa vidom novorođenog djeteta, može pobuditi izostanak reakcije na jako svjetlo ili izostanak reakcije na majčino lice. “Plesanje” očiju ili nistagmus, bježanje jednog ili oba oka u stranu ili strabizam, anomalije u položaju kapaka, bjeličasti refleks u oku umjesto crvenog refelksa, naglašeno trljanje očiju itd. su samo neki od znakova koji upućuju na probleme sa očima.
Ako se oftalmološkim pregledom ne ustanovi uzrok slabe vidne funkcije, a dojenče i dalje ne reaguje na svjetlo ili ne prati predmete, treba posumnjati poremećaje centra vida u mozgu ili kašnjenje u razvoju vidnog sistema. U tom slučaju je od izuzetne važnosti dobra saradnja sa neuropedijatrom.
Pregled oka kod djece ne može se poistovjetiti sa pregledom oka kod odrasalih. Kod jako male djece nedostaje saradnja sa ispitivačem, te je potrebno stalno privlačiti i održavati njihovu pažnju. Međutim nedostatak saradnje nikako ne smije biti opravdanje da se pregled ne obavi. Uočavanje ranih znakova i anomalija je od izuzetne važnosti, a prevencija je u ranim pregledima.Optimalno je svako dijete koje je rođeno na vrijeme pregledati u pravih 6 mjeseci života, najkasnije do navršene prve godine života. Drugi pregled trebalo bi planirati između treće i četvrte godine života, te treći pregled prije polaska u školu. Samo se na taj način mogu mnoga stanja i nepravilnosti prevenirati i uspješnije liječiti.
Pripremila: Prof.d.Jasmina Alajbegović-Halimić
Specijalista oftalmolog, oftalmopedijatar
Privatna oftalmološka ordinacija ”Dr.Halimić”