PET je fundamentalnih lekcija koje djeca od malih nogu upijaju od svojih roditelja, koje će trajno definirati njihov identitet, piše portal You Are Mom. Te stvari se uče oponašanjem, praćenjem primjera i kopiranjem stavova njihovih životnih heroja i uzora, što su upravo roditelji svojoj djeci.
Imitacija se događa nesvjesno i ostaje ukorijenjena u psihi, htjeli to ili ne. Važno je jasno razumjeti da ako želimo da nam djeca budu primjerice uredna, zahtjevi neće biti od koristi ako u našem domu vlada kaos.
Ovo su neki od stavova koje djeca uče od svojih roditelja koji će, koliko god se promijenili kao odrasli, ostati prisutni u njihovim životima.
Urednost i organiziranost
Biti organiziran i čist jedna je od prvih lekcija koje djeca uče u ranoj dobi. Taj je aspekt toliko važan da čak više vrsta životinja podučava svoje mlade kako se njegovati svojim primjerom jer to instinktivno povezuju s preživljavanjem ili zdravljem.
Ista stvar se događa i s nama, ljudima – uredan i čist okoliš pruža zdravlje i duševni mir. Djeca koja žive u vrlo higijenskim i urednim domovima pokazuju sklonost održavanju svojih stvari urednima bez potrebe da im se to stalno naređuje.
Isto tako, oni imaju tendenciju razviti poštovanje prema svojim vlastitim stvarima i stvarima svojih prijatelja ili braće i sestara.
Stavovi o nasilju
Bez obzira na to kakve građanske i vjerske vrijednosti usađujete svojoj djeci, stručnjaci tvrde da je značajan postotak pojedinaca koji reagiraju agresivno imao negativna iskustva u djetinjstvu, gdje su svjedočili fizičkom ili verbalnom nasilju.
Podsjetimo da se nasilje može manifestirati na različite načine: djeca koja su svjedoci vikanja u svom domu, slušajući uvrede, pritužbe, ideje pune mržnje ili rasnih uvreda i slično, vrlo je vjerojatno da će nesvjesno i agresivno reagirati u stresnim situacijama.
Nažalost, u slučajevima obiteljskog nasilja, mnoge žene su rekle da se osjećaju “normalno” s partnerovim fizičkim ili verbalnim zlostavljanjem jer tvrde da su vidjele svoje očeve kako se tako ponašaju prema njihovim majkama.
Optimizam ili pesimizam
Mnoga mala djeca, osobito ona u dobi od 4 do 7 godina, izjavila su da se osjećaju nesretno ili pate od depresije. Bez upuštanja u psihologiju i razumijevanja da su u igri i određena patološka stanja, analizom stručnjaka, utvrđeno je da su djeca sklona ponavljanju izjava i ponašanja koje vide kod svojih roditelja.
Sve preporuke za dobro mentalno zdravlje upućuju na to da trebamo biti pozitivni i svojoj djeci usaditi fraze samoprihvaćanja. Izjave poput: “Nesretni smo”, “teško nam je”, “nije nam dobro” ili “nikad neće biti bolje” dovode do toga da djeca postanu nesigurne odrasle osobe, bez samopoštovanja i s depresivnim sklonostima.
Ljubav prema poslu i učenju
Ljubav prema učenju i poslu ključ je uspjeha u životu. A naravno, lijenost je antiteza. Kad djeca primjećuju svoje roditelje kako prakticiraju lijene navike ili ne drže do obveza ili odgovornosti, sigurno će im biti teže suočiti se s odgovornostima odraslog života.
Isto vrijedi i za učenje i čitanje. Ako djeca vide svoje roditelje kako čitaju novine i knjige, osjetit će potrebu da ih oponašaju i traže priče ili nešto za čitanje. Naprotiv, u kućanstvima u kojima se televizija gleda cijeli dan, djeca su sklona pasivnom stavu prema učenju, pa su čak i njihove ocjene obično niže.
Strahovi
Mnogo puta nervoza i pretjerano zaštitnički odnos prema djeci može unijeti određeni stupanj nesigurnosti i straha u njihov karakter. Ako ih uvijek upozoravamo na opasnosti ili moguće probleme, naša će se djeca osjećati izloženo u bilo kojoj situaciji tijekom života. Druga varijanta straha je strah od mraka ili bilo čega što izlazi tijekom noći. Govoreći o tim stvarima, možemo ih trajno obilježiti.
Naši stavovi mogu imati najbolje namjere, pojavljuju se nesvjesno, čine se neprimjetnim našoj djeci, ali često nije tako. Zato moramo biti oprezni i zapamtiti da će se mnogi stavovi naše djece temeljiti na onome što vide kod kuće.
Izvor: index.hr