I vaši klinci uživaju dok crtaju, njihovi crteži su nevjerojatno maštoviti i pedantni, a vi želite da ih podržite u tome. Ipak, niste sigurni koji način je ispravan, gdje su granice u kupovini materijala i pribora, šta je primjereno njihovoj dobi a što pak ne. Sa druge strane, susrećete se sa različitim mišljenjima pedagoga i dječijih psihologa po pitanju toga da li djecu treba jednostavno pustiti da crtaju i ne zalaziti u njihovo stvaralaštvo ili im omogućiti odlazak na časove crtanja i slikanja i kada.
Crtanje u najranijoj dobi
Jedno je sigurno – za najmlađe crtanje mora biti zabavno, nikako nešto na što ćete dijete tjerati već samo igra kroz koju će vježbati kordinaciju, upoznati svoje mogućnosti i razvijati maštu i motoričke sposobnosti. Dopustite mu da samo odredi vrijeme i mjesto za crtanje, kao i to što će crtati. Ako zatraži pomoć, naravno, budite tu da pokažete kako se nešto crta, pohvalite ili kroz šalu ispravite. Budite tu i da nenametljivo govorite kojom bojom upravo radi, ili da li je to drvena bojica, flomaster, voštana boja ili nešto četvrto.
Djetetu od dvije, tri ili četiri godine treba obezbjediti veliki papir ili tablu za crtanje, udobnu stoličicu i stol u visini laktova, a od pribora što više različitih vrsta bojica jer svaka od njih drugačije klizi po papiru i ostavlja trag različite vrijednosti. Nije nužno da dijete čim počne da crta nauči i pravilno držati olovku, i znajte da njima to ni malo nije jednostavno. Djeci je najzgodnije pravilno držati olovke trokutastog oblika i one koje su kratke, pa ih možete usmjeriti tako što ćete im obezbjediti baš takvu olovku i povremeno opomenuti. Oduševiće ih lakoća i jačina flomastera ili to što voštanom bojicom mogu obojati velike površine, a krede u boji kojima ćete im dozvoliti da crtaju po betonu su posebna priča. Nemojte im sve to odjednom dati, uvodite postupačno. Kada primjetite da je interesiranje za drvene bojice nestalo, dajte djetetu voštane boje, zatim flomastere i tako dok ne stignete do tečnih boja.
A kada stignete do tečnih boja… Za djecu ove dobi bit će velika radost, a za vas, znamo, strah od uprljanog pokućstva. To neka bude povremena igra. Možete uvesti i kao vid nagrade ili aktivnost kojom se bavite samo posebnim danima. Ljeto, dvorište, mušema, stara odjeća i veliko bijelo platno su preporučljivi elementi. Boje koje ste odabrali neka budu obavezno na bazi vode. Postoje i one kojima mališani mogu slikati prstima – Boje za slikanje prstima. Čuvajte radove na koje su deca najponosnija, uokvirite neke od njih i istaknite na posebno mjesto.
Školarci i likovno stvaralaštvo
Djeci koja su u školskoj dobi a pokazuju posebno interesiranje za crtanje i slikanje treba, naravno, dati podršku, ali oprezno. Bez obzira da li vi ili neko stručno lice koje ste konsultirali smatra da dijete “ima talent” ili ne, ljubav prema likovnoj umjetnosti je dovoljan razlog da obratite pažnju, a talenat će se možda pojaviti dosta kasnije ako trenutno nije vidljiv, ili će biti nadoknađen vježbom i istrajnošću. Vaš zadatak u ovoj dobi treba biti samo da sačuvate tu ljubav i kreativnost, ništa više. Isto tako, dijete čiji su crteži realni i jasni, precizni i uredni, a nevoljno sjedi uz bojice i blok, treba pustiti da zavoli crtanje, bez žurbe da ga pošaljete na časove samo zato što ste primjetili da mu to ide od ruke.
Koji slikarski pribor je najbolji za djecu
Kako najmlađi, tako bi i starija djeca, koja su već svjesna svojih mogućnosti i toga što je slikanje i crtanje, trebalo da se igraju i istražuju. Najbolji način da im pomognete jeste dati im šansu da okušaju sva dostupna sredstva za crtanje i slikanje, da ih podstaknete da ih rabe na različite načine i na različitim podlogama. Znamo da se često pitate koji je idealan dar u ovom slučaju i naš odgovor sada vjerojatno možete pretpostaviti – set sa što više različitog pribora.
Moramo vas upozoriti da se trudite da djecu ne bacate u nepoznato i postavljate im visoke ciljeve iznenadnom kupovinom uljanih boja ili slikarskog platna, a da se prije toga nisu susreli sa akrilnim bojama i sa slikanjem na kartonu, na primjer. Oni su i te kako svjesni ozbiljnosti ulja na platnu pa će imati želju, odnosno opterećenje, da ta slika mora biti savršena, a šanse da to odista tako bude su jako male. Isto tako, previše skup pribor ili papir nije sjajno rješenje, pogotovu ako djeci to stavite do znanja jer će opet biti prisutno opterećenje da se stvori nešto fantastično. Neuspijeh i nezadovoljstvo vode razočarenju i to ih vrlo lako može udaljiti od slikanja, zato budite oprezni da ne pogrješite u ovom koraku.
Kada je vrijeme za uljane boje, platno i štafelaj
Razlika između tempera, sa kojima se djeca školske dobi najčešće sreću, i uljanih boja je zaista velika, kao i razlika između papira iz školskog bloka i slikarskog platna. To im morate objasniti, uputiti ih na literaturu ili na nekog tko će im te razlike približiti, a tek onda im možete dati počenički set uljanih boja da otkriju njihove odlike, jasno im stavljajući do znanja da ne očekujete da nastane slika. Napomenite im da su to boje kojima studenti počinju da slikaju tek na trećoj godini akademije, dok su na prve dvije radili isključivo crteže i slikali temperama i akrilnim bojama na kartonu.
Rad na štafelaju se, također, razlikuje od rada za stolom koji deca uglavnom prakticiraju. Cijelo tijelo je aktivno a pokreti slobodniji, pa bi, po našem mišljenju, slikarski stalak mogao da bude dio kreativnog kutka jednog školarca. Trebalo bi to biti detalj koji će doprinjeti oslobađanju njegovog poteza i sticanju navike da crtež ili sliku posmatra sa distance, a učiniće da se osjeća ozbiljnije, po ugledu na prave slikare koji rade isključivo za štafelajem sa drvenom paletom u ruci.
Izvor: www.slikarskipribor.ba