Nedavno smo se upoznali sa Jusufom i njegovom porodicom, (Tata “oči u oči” sa sindromom srednjeg djeteta – 1. dio) a posebno kćerkicom Iman, srednjim djetetom koja je ujedno i najviše vezana za svoga “hanija”, kako ga od milja zove. Danas ćemo saznati kako izgleda jedan uobičajeni dan u kojem Jusuf balansira između posla, Iman i ostatka porodice.
Po ustajanju, Jusuf najmanje vremena ima za sebe, pa se sprema što je brže moguće i budi Henu. Kao sedmogodišnjakinja, veoma je samostalna i sama obavlja većinu jutarnjih poslova, od pranja zuba pa sve do oblačenja i pripreme stvari za školu. Dok se trudi da suprugu i dvomjesečnog Imrana ne probudi, sa dizanjem Iman iz kreveta počinje veselje.
“Od podizanja iz kreveta, preko toaleta i spremanja pa sve do momenta dok je ne ostavim kod nane, svaki trenutak sam uz Mančicu. Najčešće ostane u suzama, a meni odlazak na posao u tim slučajevima bude malo teži, ali iskreno dođe i kao jedan vid odmora”, ispričao nam je Jusuf.
U poslijepodnevnim satima kada Jusuf dolazi sa posla, Iman je obično već kod kuće. Sa nanom prošeta kako bi dočekala svog “hanija” sa posla. I to najčešće sa puzzlama u rukama. Koliko god umoran bio, prije raspremanja i ručka, moraju složiti minimalno jedne puzzle.
“Bez obzira na sve, ne mogu joj odoljeti. Ona ima neke načine na koje me šarmira i nikad joj ne mogu reći ne. Vrlo često i radnim danima uspije me nagovoriti da odemo u park, Safet Zajko centar a česti smo gosti i na Vrelu Bosne.”
Po rođenju Imrana, Iman se još više vezala za tatu, ali i prije bratovog rođenja Jusuf je uvijek njen prvi izbor za igru, uspavljivanje pa čak i odlaske doktor. A o odlasku doktoru i liječenju upale uha pričat ćemo vam u našoj trećoj i posljednjoj priči o Jusufu i Iman.
“Od podizanja iz kreveta, preko toaleta i spremanja pa sve do momenta dok je ne ostavim kod nane, svaki trenutak sam uz Mančicu. Najčešće ostane u suzama, a meni odlazak na posao u tim slučajevima bude malo teži, ali iskreno dođe i kao jedan vid odmora”, ispričao nam je Jusuf.
U poslijepodnevnim satima kada Jusuf dolazi sa posla, Iman je obično već kod kuće. Sa nanom prošeta kako bi dočekala svog “hanija” sa posla. I to najčešće sa puzzlama u rukama. Koliko god umoran bio, prije raspremanja i ručka, moraju složiti minimalno jedne puzzle.
“Bez obzira na sve, ne mogu joj odoljeti. Ona ima neke načine na koje me šarmira i nikad joj ne mogu reći ne. Vrlo često i radnim danima uspije me nagovoriti da odemo u park, Safet Zajko centar a česti smo gosti i na Vrelu Bosne.”
Po rođenju Imrana, Iman se još više vezala za tatu, ali i prije bratovog rođenja Jusuf je uvijek njen prvi izbor za igru, uspavljivanje pa čak i odlaske doktor. A o odlasku doktoru i liječenju upale uha pričat ćemo vam u našoj trećoj i posljednjoj priči o Jusufu i Iman.
