Tata “oči u oči” sa sindromom srednjeg djeteta – 1. dio

Lazy Horse 1-1
Sa tatom na ranču – 1. dio
18.03.2021
Latif i Ibrahim 1 - 1
Sa tatom na sceni – 1. dio
23.03.2021
Juka i Iman 1-1
Kada je 1964. godine Alfred Adler objavio teoriju o uticaju poretka rođenja na razvoj ličnosti djece, ustvrdio je da bez obzira na to što se rađaju u istom domaćinstvu, psihološki razvoj djece uveliko zavisi od toga da li su najstarije, najmlađe ili srednje dijete.
Po Adlerovoj teoriji, najstarije dijete najčešće je autoritativno i osjeća se svemoćno zbog visokih očekivanja koje roditelji postavljaju prvom djetetu. Najmlađe dijete obično je mezimac kompletne porodice i posvećuje mu se posebna pažnja, dok srednje dijete ima problem s uklapanjem jer je stisutno između mlađe i starije braće i sestara.

Prošlo je 57 godina od objave ove teorije, a u međuvremenu mnoštvo istraživanja ju je pobilo. Naime, kroz vrijeme se pokazalo da su srednja djeca odlični pregovarači, odlični timski igrači, bolji prijatelji, jaki lideri pa i da imaju manji ego.

Ipak, odgoj djeteta, ma koje ono po redu bilo, nikada nije jednostavan. Ukoliko ga želimo odgojiti u skladu sa istinskim i ispravnim vrijednostima, moramo mu posvetiti vrijeme i pažnju te se konstantno boriti da uskladimo poslovne obaveze sa dužnostima prema porodici.

Za Jusufa, ova borba postala je mnogo zahtjevnija sa rođenjem sina Imrana, trećeg djeteta, kojim je supruga trenutno najviše okupirana. Sedmogodišnja kćerka Hena već je poprilično samostalna i odgovorna prema školskim obavezama te predstavlja veliku obavezu nani i dedi kod kojih provodi dosta vremena. Ipak, kćerkica Iman sa svojih dvije i po godine najviše je vezana za oca. Kako Jusuf uspijeva uskladiti posao sa svakodnevnim obavezama prema kompletnoj porodici paralelno ispunjavajući sve zahtjeve “najboljeg pregovarača” u porodici pročitajte u pričama koje slijede u narednom periodu.