“Lazy Horse”, konjički centar čiji osnivači su njihovi mama Selma i tata Rasim, od najmlađih dana sastavni je dio Tajrinog i Luninog života. Ipak, prije nešto više od godinu dana, nisu očekivale da će im vikend zabava postati svakodnevnica.
Sa početkom pandemije i prvim lockdown-om, mama Selma, koja je doktorica, mnogo više vremena provodila je na poslu, a Tajra i Lunina preselile su se sa tatom na “Lazy Horse”.
“Kada je krenuo prvi val pandemije, borba oko kupovine namirnica i dezinfekcijskih sredstava a glavna preporuka bila svođenje kontakta sa drugim ljudima na minimum, odlučili smo se u potpunosti izolovati i sve vrijeme provoditi u najplemenitijim društvu – sa konjima”, priča nam Rasim o početku njihove samoizolacije.
Većini populacije nedostatak kontakta sa drugim ljudima teško je pao. Ipak, 15-ogodišnja Tajra i 10-ogodišnja Luna relativno su lagano podnijele lockdown.
“Na ranču je uvijek interesantno. Jahanje sam zavoljela od malih nogu zahvaljujući mami i tati, a pored jahanja, uživam i u brizi o našim ljepotanima. Nedostajali su mi prijatelji i malo je neobično bilo, naviknuti se na život izvan grada, ali za sve postoji rješenje”, kaže Tajra koja je ipak sa svim prijateljima ostala u kontaktu zahvaljujući savremenim sredstvima komunikacije koja svi koristimo.
O traniziciji iz gradske vreve u život u konjičkom centru i prirodi Tajre, Lune i Rasima pričat ćemo vam u periodu koji dolazi.
“Kada je krenuo prvi val pandemije, borba oko kupovine namirnica i dezinfekcijskih sredstava a glavna preporuka bila svođenje kontakta sa drugim ljudima na minimum, odlučili smo se u potpunosti izolovati i sve vrijeme provoditi u najplemenitijim društvu – sa konjima”, priča nam Rasim o početku njihove samoizolacije.
Većini populacije nedostatak kontakta sa drugim ljudima teško je pao. Ipak, 15-ogodišnja Tajra i 10-ogodišnja Luna relativno su lagano podnijele lockdown.
“Na ranču je uvijek interesantno. Jahanje sam zavoljela od malih nogu zahvaljujući mami i tati, a pored jahanja, uživam i u brizi o našim ljepotanima. Nedostajali su mi prijatelji i malo je neobično bilo, naviknuti se na život izvan grada, ali za sve postoji rješenje”, kaže Tajra koja je ipak sa svim prijateljima ostala u kontaktu zahvaljujući savremenim sredstvima komunikacije koja svi koristimo.
O traniziciji iz gradske vreve u život u konjičkom centru i prirodi Tajre, Lune i Rasima pričat ćemo vam u periodu koji dolazi.
