Svako ko ima dijete urednog razvoja starije od dvije godine vidio je kako izgleda simbolička igra na djelu. Ona može sadržavati puno igračaka, a isto tako može se odvijati bez ijedne igračke. U njoj može sudjelovati puno djece, a može i samo jedno. Može trajati jednu minutu, a može i puno, puno duže.
Što je simbolička igra zapravo?
Ova vrsta igre uključuje upotrebu predmeta ili ljudi kao simbola za nešto što oni inače nisu. Stvara se zamišljena situacija koja zamjenjuje stvarnu i služi zadovoljenju dječjih potreba i želja (Raboteg-Šarić, 2007). Iako se naznake vide već s godinu dana, počinje se razvijati oko druge godine života i do pete i šeste godine se povećava, a nakon toga opada jer se djeca sve više igraju igre s pravilima. Mlađa djeca (oko 3 godine) najčešće se simbolički igraju sama, dok će djeca s 5 ili 6 godina uključiti i drugu djecu u pretvaranje.
Kako to izgleda?
Prije razvoja simboličke igre, kocka je samo kocka, a kada dijete počne sa simboličkom igrom, kocka postaje svemirski brod, krevet, mač, hrana i sve drugo u što je mašta pretvori.
Skupi se nekoliko djece na igralištu, dvoje glume lopove, dvoje policajce i hvataju jedni druge, policajci vode lopove u zatvor, lopovi bježe iz zatvora…Ili, dijete sjedi na tepihu u svojoj sobi, barbike su obučene u prekrasne haljine i počinje izbor za miss. Jedna Barbie je izgubila cipelu i ljuta je na sve ostale jer sada neće pobijediti na izboru za miss i počinje svađa barbika. Ili dijete drži drvenu kocku na uhu i pretvara se da priča na mobitel.
Ove scenarije spontano su osmislila djeca. Odraslima može izgledati besmisleno ili nelogično, no djeci je to sve potpuno smisleno. Sama igra definira se kao nešto što je spontano i samo sebi svrha, a izaziva zadovoljstvo kod djeteta.
Čemu služi i zašto je toliko važna?
Kao i svaka druga igra prvenstveno služi dječjem razvoju. Igranje simboličke igre jedan je od najvažnijih zadataka djetinjstva. Ona je temelj za razvoj nekoliko područja:
- pomaže razvoju jezika, što uključuje govor, rječnik, izražavanje i razumijevanje misli, osjećaja, ideja i koncepata,
- pomaže u razvoju izvršnih funkcija (planiranje, organiziranje, rješavanje zadataka),
- postavlja temelje za kasniji razvoj čitanja, pisanja, matematičkih vještina. Dijete u simboličkoj igri koristi predmete kao simbol nečeg drugog. Brojevi, slova i riječi su također simboli koji predstavljaju nešto. Zbog simboličke igre, dijete kasnije razumije i druge složenije simbole,
- kroz simboličku igru razvijaju se socijalno- emocionalne vještine. Dijete razvija empatiju dok tješi uplakanu bebu, uči postavljati svoje i poštivati tuđe granice dok se igra mačevanja s granama, uči razgovarati s prijateljima dok piju kavicu na zamišljenom pikniku.
- Ovaj oblik igre prava je mala riznica kreativnosti. Dijete ima mogućnost stvoriti, izmisliti, osmisliti i kreirati sve što mu padne na pamet.
Također, jedna od najvažnijih funkcija simboličke igre je omogućiti djetetu proigravanje ponašanja koja vide kod drugih (npr. roditelja, učitelja, odgojitelja, susjeda, braće i sestara i drugih) i događaja koje vide u okolini (npr. svađe, razgovore preko telefona, jureći policijski auto i druge) kako bi ta ponašanja i događaji dobili za njih smisao.
Kako poticati simboličku igru?
- dopustiti djetetu slobodno vrijeme za nestrukturiranu i slobodnu igru
- sudjelovati u simboličkoj igri s djetetom
- ponuditi djetetu igračke koje će poticati simboličku igru: kuhinje, kostime, doktorski set, lutke, autiće, kocke, lopte
- što manje vremena provoditi pred bilo kojom vrstom ekrana
Jako važna poruka svim roditeljima je da puste djecu da se slobodno igraju! Mogu se igrati rata, super junaka, velikih bitki, veličanstvenih balova.. Vi kao roditelj možete kontrolirati igračke s kojima će se igrati, no igra bi se trebala odvijati bez vašeg prevelikog utjecaja. Ako ne želite da se djeca igraju s pištoljima, možete im umjesto pištolja koji izgledaju realno, osigurati šarene pištolje na vodu ili na gumene metke. Postavite granice tamo gdje su nužne: pazite da djeca ne ozlijede jedni druge, da koriste primjeren govor i druge vama jako važne granice. Nemojte im govoriti da je neka igra koju igraju “za bebe” (npr. kada se pretvaraju da jedu iz bočice za bebe) ili “za curice” (npr. kada se dečki igraju lutkama).
Najbolje što možete napraviti za razvoj igre svoje djece je pustiti ih da imaju vrijeme za nestrukturiranu igru koja će biti vođena samo njihovom maštom.
Zrinka Zovak Čehobašić, mag. psych. – Žena vrsna