Atopični dermatitis je imunološki posredovana upala kože, često uz značajnu genetsku komponentu. Prvi simptom je svrbež; kožne promjene su u rasponu od blagog eritema do teške lihenifikacije. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i pregleda. Atopični dermatitis (AD) je posredovan s IgE (ekstrinzični tip, 70–80% slučajeva) ili nije posredovan s IgE (intrinzični tip, 20–30% slučajeva). Bolest posredovana s IgE ima jasnija obilježja; bolest koja nije povezana s IgE nije obiteljska i idiopatska je. AD ponajprije zahvaća djecu u urbanim područjima ili razvijenim zemljama. Kao i astma, može biti povezan s pro–alergijskim/pro–upalnim T staničnim imunim odgovorom. Takvi odgovori postaju sve češći u razvijenim zemljama zbog trendova prema manjim obiteljima, čišćem unutarnjem okolišu i ranoj primjeni cjepiva i antibiotika čime se sprječava rano izlaganje infekcijama i alergenima koji potiskuju pro–alergijske T stanice i izazivaju toleranciju.
AD nastaje kad izlaganje okolišu potakne imunološke, obično alergijske (odnosno, s IgE posredovane) reakcije u genetski podložnih osoba. Uobičajeni poticaji iz okoliša su hrana (npr. mlijeko, jaja, soja, pšenica, kikiriki, riba), čestice nošene zrakom (npr. grinje, plijesni, perut) i kolonizacija kože sa Staphylococcusom aureusom uslijed nedostatnosti endogenih antimikrobnih peptida. AD je čest unutar obitelji, što ukazuje na genetsku komponentu. AD se obično javlja u dojenačkoj dobi, tipično ~3 mj. U akutnom razdoblju, koje traje 1–2 mj., na licu se pojavljuju crvene, vlažeće promjene koje stvaraju kruste te se šire na vrat, vlasište, ekstremitete i abdomen. U kroničnom razdoblju, češanje i trljanje stvara kožne promjene (tipično eritematozne makule i papule koje zbog neprekidnog češanja lihenificiraju).
Promjene se tipično pojavljuju u lakatnoj i poplitalnoj jami te na očnim kapcima, vratu i zglavcima. Promjene polako postaju suhe ljuskave makule (kseroza) koje potom pucaju i olakšavaju izlaganje nadražajnim sredstvima i alergenima. U starije djece ili odraslih, osnovna osobina je jaki svrbež. Bolesnici imaju snižen prag za doživljavanje svrbeža a on se pojačava pri izlaganju alergenima, suhom zraku, znoju, lokalnom nadražaju, vunenoj odjeći i emocionalnom opterećenju.
AD može postati generaliziran. Česte su sekundarne bakterijske infekcije i regionalni limfadenitis.
U djece se AD često poboljša do 5. god. života, premda su u adolescenciji i odrasloj dobi pogoršanja česta. Vjerojatnost dugotrajne bolesti je veća u djevojčica i bolesnika s teškom kliničkom slikom, kod onih u kojih se bolest pojavila u ranoj životnoj dobi, u opterećenih obiteljskom anamnezom te u osoba s rinitisom ili astmom. Čak i u ovih bolesnika se AD u potpunosti povlači do 30. god. života. AD može imati dugoročne psihičke posljedice jer se djeca suočavaju s mnogim izazovima života s vidljivom, ponekad teškom bolešću koja ih ometa u svakodnevnom životu baš u razdoblju oblikovanja osobnosti
Atopijski dermatitis česta je upalna bolest kože karakterizirana suhom kožom, svrbežom i crvenilom (ekcemom). Bolest je češća kod djece nego kod odraslih i predstavlja najčešću dječju kožnu bolest. Njegova učestalost je u posljednjih tridesetak godina porasla dva do tri puta te se u visokorazvijenim zemljama procjenjuje na više od 20 posto kod djece i manje od 5 posto kod odraslih
Tipičan početak bolesti obično se pojavljuje tijekom prve godine, a intenzitet bolesti s vremenom često slabi pa više od 50 posto djece “preraste” atopijski dermatitis do sedme godine. Bolest se često naziva atopijski ekcem, neurodermitis, endogeni ekcem ili atopijski ekcem/dermatitis sindrom. Tijek bolesti uglavnom je dugotrajan te se izmjenjuju razdoblja smirivanja i pogoršanja.
Atopijski dermatitis javlja se kod osoba s atopijskom konstitucijom, odnosno nasljednom sklonošću alergijskim reakcijamate je često povezan s drugim bolestima kao što su alergije na hranu, alergijski rinitis i bronhitis. Točan razlog nastanka atopijskog dermatitisa nije poznat, a rezultat je kombinacije nasljeđa i okolišnih čimbenika. Najnovije spoznaje upućuju na poremećaj funkcije zaštitne kožne barijere, poremećaj imunosnog odgovora u koži, njezina kolonizacija patogenim mikroorganizmima (npr. Staphylococcus aureus) te utjecaj psihosomatskih čimbenika, odnosno stresa u nastanku atopijskog dermatitisa.
Mr sci med dr Hana Helppikangas
specijalista dermatovenerolog
