Kada roditelji reagiraju na djetetovo ponašanje vikanjem, strogim ili grubim tonom ili otresanjem – djeca često postaju uplašena
Mališani u vrtiću mogu biti poprilično emocionalno zbunjeni kad je u pitanju artikulacija njihovih strahova.
U dobi od tri do pet godina, djeca se nose s mnogim nesigurnostima i strahovima, a još nemaju jezične vještine kojima bi ih mogli izraziti.
Te uobičajene brige izbijaju na površinu u njihovoj svakodnevici kroz tugu i ispade bijesa te može biti teško razlikovati uzroke tih izljeva bijesa i tuge.
Kako biste bolje razumjeli vaše mališane, donosimo tri uobičajena straha o kojima vrtićka djeca još ne mogu govoriti, ali i savjete što možeš učiniti kako biste im pomogli s tim strahovima.
- Strah da njihovo ponašanje određuje tvoju ljubav prema njima
Mala djeca uvelike se prilagođavaju izrazima lica, tonu glasa i verbalnoj infleksiji svojih roditelja, piše Miss7mama.24sata.hr.
Kada roditelji reagiraju na djetetovo ponašanje vikanjem, strogim ili grubim tonom ili otresanjem – djeca često postaju uplašena i osjećaju se kao da su uzrok roditeljskog stresa.
Zbog toga djeca mogu početi vjerovati da je roditeljska ljubav uvjetna te ovisi o njihovom dobrom ponašanju.
Alfie Kohn, stručnjak za roditeljstvo, u knjizi “Bezuvjetno roditeljstvo” opisuje razliku između uvjetovane i bezuvjetne ljubavi na sljedeći način: “Postoji razlika između ljubavi prema djeci zbog onoga što rade i ljubavi prema djeci zbog onoga što jesu.
Prva je uvjetna ljubav, što znači da djeca moraju “zaraditi’” ljubav ponašajući se onako kako roditelji smatraju da je prihvatljivo ili ispunjavajući roditeljska očekivanja i standarde.
Druga je bezuvjetna ljubav: ona ne ovisi o tome kako se ponašaju, jesu li uspješno, pristojni ili bilo što drugo.”
Svaki roditelj želi pristojno, prilagođeno i emocionalno inteligentno dijete koje se ponaša “dobro”, ali stvarnost je da se djeca vrtićke dobi neće uvijek ponašati “dobro”.
Cilj roditelja je voditi djetetovo ponašanje na način da dijete zna što se od njega očekuje, ali i da istovremeno zna da je uvijek voljeno.
Šta možeš učiniti:
- Pokušaj ostati što mirnija kada ispravljaš djetetovo ponašanje. Podsjeti dijete da se tvoja ljubav prema njemu nikada neće promijeniti, čak i kad se ponaša ‘loše’
- Jasno iznesi svoja očekivanja kad je u pitanju ponašanje i potvrdite svoje povjerenje u dijete i njegovu sposobnost da će sljedeći put postupiti ispravno
- Ispričaj se kada je tvoja reakcija grublja nego što je trebala biti. Ako priznaš da odrasli također griješe, djeca mogu naučiti kako su pogreške dio učenja
