fbpx

‘Co-parenting’ 2.0: Je li na pomolu malo drukčija vrsta porodice?

0

Jeste li upoznati s pojmom co-parenting? Vjerujemo da jeste – dvoje roditelja poput, recimo, Gwyneth Paltrow i Chrisa Martina odluče se sporazumno rastati te zajednički i ravnopravno brinuti se za svoju malu Apple i malog Mosesa. Međutim jeste li čuli za verziju 2.0 co-parentinga – konsenzualno imati i odgajati dijete sa strancem s kojim trenutačno niste niti ste ikad bili romantično povezani?

Nema više straha da vas nikad neće pogoditi Amorova strelica u stražnjicu, da će vam isteći biološki sat i da nećete ostvariti svoju želju da imate djecu i porodicu. Pojavljuje se novi trend u zasnivanju porodice, čak se usuđujemo reći da nastaje jedna nova vrsta porodice.

Jedan od začetnika tog trenda je Ivan Fatovic, osnivač platforme modamily.com. Princip je jednostavan – ako sanjate o djeci, ali to niste ostvarili jer ste možda previše vremena uložili u karijeru ili vam nedostaje vremena za kvalitetan društveni život pa dosad niste upoznali “pravog/pravu”, registrirajte se na Modamily. Platforma funkcionira kao stranice za traženje ljubavnih partnera, samo u ovom slučaju ne tražite ljubav nego partnera s kojim ćete imati i odgajati dijete. Hoće li se između vas razviti romantični osjećaji ovdje je potpuno nevažno iako se ni taj scenarij ne isključuje.

Postavlja se pitanje zašto ne pribjeći umjetnoj oplodnji pomoću donirane spreme, posvajanju ili udomljavanju? Glavni zagovornici ovog trenda ističu kako uz co-parenting dijete ne odrasta uz posvojitelje/udomitelje, nego uz biološku majku i oca koji su angažirani fizički, financijski i emocionalno, dok u slučaju djeteta začetog doniranom spermom muški roditelj najčešće ostaje anoniman i ne sudjeluje u životu djeteta.

Posebno se ponose time da je ova usluga dostupna svima bez obzira na seksualnu orijentaciju te na to jeste li samac, ili ste u heteroseksualnoj ili istospolnoj vezi. Naravno da se javljaju i glasni protivnici ovakvog trenda. Smatra se da se takva zajednica koja nastaje sklapanjem ugovora koji će urediti način kako će se začeti dijete te unaprijed odrediti tok njegova odgoja ne može biti vrsta porodice, nego samo konsenzualni pravni posao. Navodi se kako se na taj način djeci, bez obzira na to što imaju prisutne biološke roditelje, pruža krivi primjer o tome kako bi porodica trebala izgledati jer među tim roditeljima nikad nije bilo ljubavi ni osjećaja.

Vodili su se samo zajedničkom željom da imaju dijete, ne razmišljajući o tome kako će to dijete biti percipirano u svojoj okolini. Javlja se pitanje kako takvu zajednicu pravno regulirati, izjednačiti li je s bračnim i izvanbračnim zajednicama?

Je li uopće moralno smatrati djecu pravnim poslom? S druge strane, moramo uzeti u obzir da je co-parenting uveliko sličan situacijama nakon razvoda – također se pravno regulira gdje će dijete živjeti, koliko će koji roditelj provoditi vremena s djetetom.

Nažalost, svi znamo kako ponekad razvodi mogu biti mučni, posebno za dijete. Djeca se tretiraju kao ping-pong loptice i imaju osjećaj da nigdje ne pripadaju, a roditelji na njima često iskaljuju bijes prema bivšim partnerima. Zato se co-parenting čini sličniji onim “civiliziranijim” razvodima.

Među partnerima nema negativnih osjećaja, zamjerki, potrebe za osvetom, samo dvoje ljudi koji žele dijete uz nadu da im je dobrobit tog djeteta na prvome mjestu. Modamily nije jedina platforma takve vrste. Recimo, vrlo popularni CoParents.com čak sadrži i popis država u kojima su se pojedinci već registrirali za traženje co-parenting partnera i iznenadilo nas je da je poprilično dug. Od SAD-a, Australije, Kanade do nekih nama bližih kao što su Češka, Bugarska, Poljska pa čak i Austrija. Uostalom, poznavajući naše društvene običaje i ponekad nametnute vrijednosti te zakonodavstvo koje kod nas, umjesto da evoluira, na polju ljudskih prava nas često vraća u srednji vijek, čini nam se ipak kako ovakav tip roditeljstva na našim prostorima nećemo tako ubrzo vidjeti niti doživjeti.

Izvor: grazia.hr

Komentari

Share.